ArticleIDPicAddressSubjectDate
{ArticleID}
{Header}
{Subject}

{Comment}

 {StringDate}
 
 
 
 
 
 
 
ViewArticlePage
 
 
 
  • O hazreti Fatimi a.s.  
  • Sendtofriend
  •  
  •  
  • Fatima je žena stvorena od Allaha kao znak Njegove
    čudesne i besprimjerne moći. Uzvišeni Allah je stvorio poslanika
    Muhammeda, s.a.v., kao najboljeg među svim poslanicima, dok
    je od njega stvorio hazreti Fatimu kao ženu sa savršenim
    moralnim osobinama i besprijekornim karakterom i svako od muslimana ima dužnost da sledi njega i njegovu uvaženu kćerku.
    Ona je osoba bliska Allahu, čija je veličina bila poznata
    Nebesima prije nego je ljudska vrsta bila stvorena. Ona je bila ta
    o kojoj su Kur'anski ajeti bili objavljivani - ajeti koji će se čitati
    noćima i danima sve do Sudnjeg dana. Fatima je plemenita žena
    sa čijom ličnošću ljudski rod još treba da se upozna.
    Majka Anasa ibn Malika kaže: ''Fatima je bila kao pun
    mjesec ili sunce na vedrom nebu. Imala je bijelu kožu sa malo
    ružičaste boje na obrazima; njena kosa je bila crna i imala je
    predivne crte Allahovog Poslanika, s.a.v.. ''
    Jedna od Poslanikovih žena kaže: ''Nisam vidjela nikoga
    ko bi bio toliko nalik Poslaniku, s.a.v., kao Fatima. Ona je
    podsjećala na njega u izgledu, ponašanju i govoru, kada sjedi ili
    stoji. Kada ona uđe, Allahov Poslanik ustane, ljubazno je
    pozdravi, poljubi je i uzme je za ruku i zamoli da sjedne na
    njegovo mjesto.''
    Poslanik Muhammed, s.a.v., je rekao, držeći Fatimu za
    ruku: ''Onaj ko već zna ono što ću reći, poznaje nju, a onaj koji
    ne zna neka sada dobro sluša: Ona (Fatima) je dio mene, ona je
    moje srce i moja duša što je u meni. Zbog toga, ko nju povrijedi,
    vrijeđa mene.''
    Rođenje
    Fatimina majka je bila Hatidža. Za nju poslanik
    Muhammed, s.a.v., kaže: ''Zaista, Allah mi nije dao bolju ženu
    nego što je ona bila: Kada su ljudi negirali Allahovu poruku, ona
    je bila prva koja je prihvatala. Kada su ljudi sumnjali, ona je bila
    prva koja je vjerovala. Kada su me ljudi sprječavali da zaradim
    za život, ona je bila ta koja mi je davala; i ona je bila jedina žena
    kroz koju mi je Allah podario djecu.'' Fatima je rođena pet godina
    poslije prve objave koja je došla njenom ocu, s.a.v.. Dan je bio 20.
    Džumadul-Ahir, šesti mjesec u mjesečevom kalendaru.
    O  njenom rođenju Hatidža, kaže: ''Kada je došlo vrijeme
    da je rodim, poslala sam po nekoliko žena Kurejša da dođu. Ali,
    one odbiše da mi pomognu zbog toga što sam bila
    Muhammedova žena. Međutim, kada sam se pošla porađati,
    četiri su žene, čija ljepota i ljupkost se ne daju opisati, ušle u
    kuću. Prva je rekla:
    ''Ja sam tvoja majka, Hava.''
    Druga: ''Ja sam Um Kulsum, Musina sestra.''
    Treća: ''Ja sam Asija bint Muzahim.''
    Četvrta je rekla: ''Ja sam Merjem. Došle smo da ti pomognemo.''
    Ime ''Fatima''
    Allahov Poslanik, s.a.v., je rekao Aliji, a.s.: ''Znaš li
    zašto je Fatima dobila baš to ime?'' Kada je Ali je upitao razlog,
    Poslanik, s.a.v., je odgovorio: ''Zato što su ona i oni koji vole nju
    zaštićeni od džehennemske vatre.''
    Imam Sadik, a.s., kaže: ''Fatima ima devet imena koje je
    Allah približio Svojim imenima: Fatima, Siddika (iskrena),
    Mubaraka (blagoslovljena), Tahira (čestita), Zekija (čedna),
    Radijatul Merzija (ona koja je nagrađena i time zadovoljna),
    Muhadesa (osoba kojoj se meleci obraćaju) i Zehra (prekrasna).''
    Fatimino ime je bilo uvijek drago članovima Ahlulbejta,
    koji su ga uvijek respektovali kao i one s tim imenom. Na
    primjer, imam Sadik, a.s., je upitao prijatelja, kome se upravo
    rodila kćerka, kakvo ime joj je nadio. Čovjek je odgovorio:
    ''Dao sam joj ime Fatima.''
    Onda je Imam rekao: ''Fatima!? Neka je Allahov mir Fatimi.
    Sada, pošto si joj dao ime Fatima, uzdrži se od udaranja i grubih
    riječi i gledaj da joj uvijek ukažeš poštovanje.''

    Majka Muhammedovog, s.a.v, potomstva
    Jedan nevjernik se podsmijao Poslaniku, s.a.v., kada mu
    je umrlo muško dijete: ''Muhammede! Sada si bez potomstva.
    Kada umreš ime će ti nestati sa lica zemlje.'' U vezi s tim sure
    'Kavser' je bilo objavljeno:
    U ime Allaha, Milostivog, Najmilostivijeg.
    Zaista, mi smo ti Kevser (dobro i veliko potomstvo) dali;
    Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji;
    Onaj ko tebe mrzi, on će sigurno bez potomstva i pomena biti.
    Kur'an: Sura 108
    Kao da je Muhammedu, s.a.v., bilo rečeno: ''Izgubio si
    sina, ali smo ti dali Fatimu; ona ti je pravedna i dobra, i preko nje
    ćemo ti dati mnogo potomstvo.''
    Dokaz iz Kur'ana
    ''...Ovaj stari kaže da su Hasan i Husejn Poslanikova
    djeca. Sada tražim da mi to potvrdi iz Kur'ana. Ako ne učini, ode
    mu glava sa ramena,''  reče Hudžadž.
    Rekoh: ''Neka bude oslobođen okova, jer ako uspije dokazati ono
    što tvrdi neka ode slobodno. Ako ne uspije, sablja neće moći
    presjeći te čelične okove koji su mu oko vrata.''
    Onda su oslobodili čovjeka, ali su mu ruke ostavili svezane. Bilo
    mi ga je jako žao, jer je to bio Said ibn Džubejr.
    ''Kako može naći dokaz o tome u Kur'anu?'', upitao sam.
    ''Dokaži mi svoju tvrdnju ili ću narediti da ti se smakne glava!'',
    naredi mu Hudžadž.
    ''Sačekajte malo.'', reče Said.
    Kada Hudžadž ponovi zahtjev, Said opet zatraži malo vremena
    da razmisli. Kada ga Hudžadž opomenu treći put, Said poče:
    ''Kod Allaha tražim zaštitu od prokletog šejtana;
    U ime Allaha Milostivog, Samilosnog;
    ''Dali smo mu (poslaniku Ibrahimu ) Ishaka, Jakuba; svi su bili od
    Allah upućeni; i prije njega smo uputili Nuha; a od njegovog
    potomstva Davuda, Sulejmana, Ejuba, Jusufa, Musu i Haruna;
    tako mi nagrađujemo one koji čine dobro; i Zakariju i Jahja i Isa
    ...''
    Onda zastade i reče Hudžadžu: ''Kako Isa (Isus) paše u zadnjoj rečenici?''
    ''Kao jedan od Ibrahimovih potomaka'', Hudžadž odgovori.
    ''Isa nije imao oca''- Said reče - ''ali, opet se smatra Ibrahimovim
    potomkom preko njegove kćerke (Merjeme). Na isti način su
    Hasan i Husejn Poslanikovi potomci, jer su bili bliži poslaniku
    Muhammedu, s.a.v., nego što je bio Isa poslaniku Ibrahimu a.s..''
    Kada Hudžadž ču ovo dade mu deset hiljada dinara (zlatnih
    kovanica) i pusti ga na slobodu.
    Fatimin muž - Ali ibn Abu Talib
    Ibn Abbas kaže: ''Sjedio sam s ocem (Abbas ibn Mutalib),
    i poslanikom Muhammedom, s.a.v., kada je u prostoriju ušao
    Ali ibn Abu Talib i nazvao selam. Poslanik, s.a.v., je uzvratio
    selam i podigao se, a na usnama mu je bio osmjeh. Onda ga je
    zagrlio i poljubio u čelo i zatražio da sjedne do njega.
    ''Božiji Poslaniče! Da li ti je drag? - upitao je otac.
    '' Amidžo!'' - Poslanik, s.a.v. odgovori - '' Allah ga voli više nego
    ja. Zaista, Allah je učinio da potomstvo svakog od Poslanika
    bude od njih samih, dok je učinio da moje potomstvo bude od
    ovog ovdje.''
    Muhammed ibn Usama ibn Zejd prenosi od svog oca da je
    Allahov Poslanik, s.a.v., rekao: ''Što se tiče Alije, on je moj zet i
    otac mog potomstva; on je od mene, a ja sam od njega.''
    Hasan i Husejn - Fatimina djeca
    Poslanik Muhammed, s.a.v. je rekao: ''Hasan i Husejn su
    moji sinovi i oni su Imami, bilo da ih ljudi priznaju ili ne.''
    Usama kaže: ''Jedne noći sam otišao da posjetim
    poslanika Muhammeda, s.a.v., namjeravajući da ga nešto pitam.
    Kada sam pokucao na vrata on je izašao noseći nešto ispod
    ogrtača. Kada sam dobio odgovor, upitao sam: ''Šta vam je to
    ispod ogrtača?'' Kada ga je otvorio ugledao sam Hasana i
    Husejna u njegovom naručju. Poslanik mi tada reče:
    ''Ovo su moja djeca i sinovi moje kćerke;''
    Onda je izgovorio ovu dovu: ''O Bože! Ti sigurno znaš koliko su
    mi dragi, i zato Te molim da ih voliš.'' ''
    Bože! Ovo je moja porodica ...
    Omer Ibn Abu Salma kaže: ''Kada je ajet ''...Zaista, Allah
    samo namjerava da vas drži daleko od (svake vrste) nečistoće, O
    vi, Ahlul Bejt, i da vas potpuno pročisti.'' (Kur'an 33:33), bio objavljen,
    poslanik Muhammed, s.a.v., je prekrio Fatimu, Alija, Hasana i Husejna
    svojim ogrtačem, i rekao: 'Bože! Ovo je moja porodica (Ahlulbejt).
    Otkloni svaki nedostatak od njih i učini ih čiste i primjerne.''
    Hazreti Fatima kaže u hadisu Kisa (hadis ispod ogrtača):
    '' ...  Onda je moj dobri otac uzeo dva kraja ogrtača i podigavši
    desnu ruku prema nebu rekao: ''Bože! Oni su moj Ahlulbejt. Oni
    su ti kojim vjerujem i na koje se oslanjam. Njihova tijela su moje
    tijelo i njihova krv je moja krv. Ko god povrijedi njih, vrijeđa
    mene. Ko god ljuti njih, ljuti mene. Ko god je u miru s njima, u
    miru je samnom. Ko god je njihov neprijatelj, neprijatelj je meni.
    Ko god je njihov prijatelj, prijatelj je meni. To je zato što su dio
    mene, a ja dio njih. Bože! Podaj Svoj mir, dobrotu, milost,
    oprost i zadovoljstvo meni i njima. Čuvaj ih od svake nečistoće i
    učini ih čistim i primjernim.''
    Onda je Gospodar, Svemogući Allah rekao:
    '' Moji Meleci! Stanovnici nebesa! Stvorio sam čvrsti nebeski
    svod, veliku i široku zemlju, svijetli mjesec, sjajno sunce,
    zvijezde treptave, uzburkana mora, lađe koje plove i sve drugo
    zbog i za ljubav ovih pet osoba pod ogrtačem.''
    Na ovo je melek Džibrail upitao:
    ''Gospodaru! Ko su oni ?''
    ''Oni su Ahlulbejt: Fatima, njen otac, njen muž i njeno dvoje
    djece'', reče Gospodar. ... ''
    Fatima je bila ...
    Zaid ibn Ali kaže: ''Čuo sam Abu Abdullaha (imama
    Sadika, a.s.) da kaže: 'Fatima je nazvana Muhadesa, jer su meleci
    dolazili sa nebesa i zvali je kao što su zvali i Merjemu, Imranovu
    kćerku: ''Fatima! Allah te je izabrao među ženama svih naroda.' ''
    Imam Sadik, a.s., je rekao Abu Basiru: ''... Također
    posjedujemo Fatiminu knjigu, Mushaf. Da su samo znali o
    Fatiminoj knjizi! Tri puta je veća od Kur'ana, i tako mi Allaha, u
    njoj nema niti jednog slova iz Kur'ana. Ona joj je bila diktirana i
    objašnjavana od Allaha ... ''
    Husein ibn Abu El-Ala prenosi da je imam Sadik, a.s.,
    rekao: '' ... Fatimina knjiga - ja ne tvrdim da je to Kur'an - nego
    ona sadrži ono zbog čega nas ljudi trebaju, a nas čini da ne
    ovisimo ni o kome. U njoj se pominje čak i (šta je kazna za)
    jedan udarac, pola udarca, četvrtinu udarca ... i šta je nadokanada
    za jednu ogrebotinu ... ''
    Ibn Abaz prenosi da je poslanik Muhammed, s.a.v.,
    rekao: Zaista, moja kćerka Fatima je uzor svim ženama, od prve
    do posljednje. Ona je dio mene i svjetlost mojih očiju. Ona je
    cvijet u mom srcu, ona je moja duša. Fatima je ljudska hurija,
    koja, kada god stane za molitvu (namaz) ispred Allaha, uzvišeno
    je Njegovo ime, njena svjetlost obasjava nebo za meleke, kao što
    zvijezde bacaju svijetlost za ljude na zemlji.
    Vrijeme za udaju

    ''Kada je sunce ljepote zasijalo na nebesima poslanstva i
    mjesec savršenosti postade pun na horizontu uzvišenosti, zore
    misli stigoše do nje i pogledi izabranih poželješe da posmatraju
    njenu ljepotu. Tada su vođe Muhadžira i Ansara tražile da je
    ožene, ali poslanik Muhammed, s.a.v., ih sve odbi rekavši:
    'Čekam Allahovu komandu vezanu za njenu udaju.' ''
    Jedan ashab dođe do imama Alije, neka je Allah
    zadovoljan njime, i reče: ''Šta te sprječava da oženiš Fatimu ?''
    ''Bojim se da mi je on, s.a.v., (Poslanik) neće dati.'', odgovorio je Ali.
    ''Ako je tebi ne da, onda ko bi je mogao oženiti?'', reče ashab, ''Ti
    si mu najbliži od svih Allahovih stvorenja ...''
    Kada je, imam Ali, a.s., pitao poslanika Muhammeda, s.a.v., za
    Fatiminu ruku, on je rekao: ''Ali, mnogo ljudi je pitalo prije
    tebe i ona ih je sve odbila - znakovi negodovanja su bili jasni na
    njenom licu. Sačekaj dok ti ne donesem odgovor.''
    Fatima nije trebala da pita o Alijevom zanimanju, osobinama,
    ponašanju, godinama ... . Ona je znala o izvrsnosti njegovog
    karaktera i dugom služenju islamu i njenom ocu. Zbog toga joj je
    Poslanik samo rekao: ''Fatima, ti znaš odnos Alija ibn Abu
    Taliba prema nama i njegovu predanost islamu. Molio sam
    Allaha da ti za muža da najboljeg čovjeka i najdražeg Njemu.
    Sada je on (Ali) izjavio da želi da te oženi, šta kažeš na to?''
    Fatima ne odgovori, niti  pokaza ikakav znak negodovanja, tako
    da se Poslanik, s.a.v., podiže i reče: ''Allah je najveći! Njena
    šutnja je slaganje.''

    Poslanik, s.a.v., je pitao Alija, a.s.: ''Da li posjeduješ išta što bi
    mogao dati kao mehr (miraz) da oženiš Fatimu ?''
    ''Tako mi Allaha, ni jedna stvar nije kod mene, a da ne znaš o
    njoj'' - odgovorio je Ali - ''Ono što posjedujem je sablja, štit i
    kamila, koju koristim za navodnjavanje.''
    Poslanik, s.a.v., reče: ''Ali, ne možeš biti bez sablje, jer ti treba
    da se zaštitiš od Allahovih neprijatelja. Što se tiče kamile, ona ti
    treba da navodnjavaš palmina stabla i održavaš porodicu, i trebaš
    je za prevoz. Ali, prihvatam štit kao mehr od tebe. Idi, prodaj ga
    i donesi novac.''
    Amirul Mu'minin je prodao štit za 480 ili 500 dirhama i
    donio novac poslaniku Muhammedu, s.a.v..
    Uzoran i sretan brak
    Piše u El-Biharu uz autoritet Manakiba da je imam Ali,
    a.s., rekao: ''Tako mi Allaha, nikad nisam naljutio Fatimu ili je
    prisilio da uradi nešto što nije željela, a ni ona me nije nikad
    naljutila ili odbila poslušati. U stvari, kada sam je gledao,
    potištenost i tuga bi nestajali iz mog srca.''
    El-Ajaši u svom tefsiru prenosi da je imam Bakir, a.s.,
    rekao: ''Fatima je preuzela na sebe brigu o kućnim poslovima,
    spremanju hrane i čišćenju kuće. Za uzvrat, Ali je preuzeo na
    sebe da radi sve vanjske poslove, kao što je donošenje drva za
    ogrjev i nabavka hrane.''
    Imam Ali, a.s., je rekao: ''Jednom je Allahov Poslanik,
    s.a.v., došao kod nas kada je Fatima sjedila blizu ognjišta na
    kome se kuhao lonac, a ja sam prebirao grah. Kada nas je
    ugledao, rekao je:
    ''Ebul Hasane!''
    ''Izvoli, Allahov Poslaniče!'' - rekao sam.
    ''Slušaj me dobro, jer ne kažem ništa nego Božiju riječ: nema
    čovjeka na zemlji koji pomaže ženi pri kućnim poslovima, a da
    mu se ne upišu godine u kojima bi postio svakog dana i klanjao
    čitave noći. Broj takvih godina je jednak broju dlaka na
    njegovom tijelu.''
    Fatima  u ajetu o Rodbinskoj vezi
    ''Reci: 'Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim
    ljubavi rodbinske.''A umnogostručićemo nagradu onome ko učini
    dobro djelo, jer Allah zaista mnogo prašta i blagodaran je.''        
    Kur'an  42 : 23
    Kada je ovaj ajet bio objavljen neko je upitao: ''Allahov
    Poslaniče, ko je ta rodbina koju smo obavezni da volimo?''
    Poslanik, s.a.v, je odgovorio: ''Fatima, Ali i njenih dvoje
    djece.''
    Tabari i Ibn Hidžr prenose da je poslanik Muhammed,
    s.a.v., rekao: ''Znajte da vam je Allah naredio da volite moju
    rodbinu (Ahlulbejt), i za njih ću vas pitati na Sudnjem danu.''
    Džabir ibn Abdullah kaže: ''Jedan beduin dođe Poslaniku,
    s.a.v., i reče: 'Muhammede, objasni mi islam.'
    ''Svjedoči da nema boga osim Allaha, kojem se ništa ne može
    pridružiti; i da je Muhammed Božiji rob i Njegov Poslanik.'
    'Da li tražiš neku nadoknadu od mene?'',  upita beduin.
    'Nikakvu, osim ljubavi rodbinske'', Poslanik je odgovorio.
    'Moje ili tvoje rodbine?', upita beduin.
    'Moje.' - odgovori Poslanik, s.a.v..
    Fatima u ajetu ''Mubahila'' (kletva)
    'Ako se iko bude s tobom o ovome raspravljao, sada, kada ti je
    stigla prava istina, reci: 'Hodite! Sastanimo se, sinovi naši i sinovi
    vaši, žene naše i žene vaše, mi sami i vi sami, pa se usrdno
    pomolimo i izazovimo Allahovu kletvu na one koji laž govore.' ''   
    Kur'an  3:61
    Ovo je objavljeno kada je u Medinu stigla delagacija
    hrišćana da ispitaju vijest o novom poslaniku i vjeri koju je
    tumačio. Kada su pored svih dokaza odbili da vjeruju, tvrdeći da
    su u pravu, dogovorili su se da sljedećeg dana izazovu Allahovu
    kletvu na one koji su slijedili pogrešno vjerovanje.
    U pratnji poslanika Muhammeda, s.a.v., su bili hazreti Fatima,
    Ali, Hasan i Husejn, a.s.. Svi muslimani se slažu da su ''naši
    sinovi'' bili Hasan i Husejn, a.s., ''naše žene'' je bila hazreti
    Fatima, a.s., a ''mi sami'' je bio Ali, a.s.
    U Muslimovom sahihu, prvom dijelu, se kaže: ''Kada je ovaj
    ajet bio objavljen, poslanik Muhammed, s.a.v., je pozvao hazreti
    Alija, hazreti Fatimu, Hasana i Husejna i pomolio se Allahu
    ovako: 'Allahumme! Oni su moj Ahlulbejt.'''
    Abdullah ibn Omer nam prenosi da je tada Poslanik, s.a.v.,
    rekao: ''Da je neko bio bolji od Alije, Fatime, Hasana i Husejna
    Allah bi mi naredio da ga povedem sa sobom. Ali, kako su oni
    posebno odabrani među cijelim ljudskim rodom, Allah mi je
    ograničio izbor samo na njih.''
    Fatima u suri ed-Dahr (Vrijeme)
    '' ... Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće; sa izvora
    gdje će Allahovi vjernici piti, i koji će kuda hoće bez muke
    razvoditi; Oni su zavjet ispunjavali i plašili se Dana čija će kob svuda
    prisutna biti; I hranu su, za Allahovu ljubav, davali- mada su je i sami željeli-
    siromahu, siročetu i zatvoreniku;''Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo,
    od vas nagradu ni zahvalnost ne očekujemo!; Mi se Gospodara našeg bojimo,
    onog dana kada će velika Kazna od Njega stići.'' I njih će Allah strahote toga
    dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati ...'' Pogledati Kur'an 76 : 5-22
    Ibn Abaz kaže: ''Kada su Hasan i Husejn bili jako bolesni,
    poslanik Muhammed, s.a.v., ih je posjetio i predložio Aliji da se
    zavjetuje Allahu da, ako povrati djeci zdravlje, Ali će učiniti
    dobro djelo. Imam Ali se, zajedno sa hazreti Fatimom i
    sluškinjom Fizzom, zavjetovao da će postiti tri dana ako Allah
    učini Hasana i Husejna zdravim.
    Kada su djeca ozdravila, Ali je nabavio nešto brašna od čega je
    Fatima napravila pet pogača. Kada se akšam spustio, siromašni
    čovjek je pokucao na vrata i zatražio hranu. Familija je dala
    prednost siromašku i provela čitavu noć praznog stomaka. Postili
    su drugi dan. Opet, u vrijeme iftara, kada su se spremali da jedu,
    siroče pokuca na vrata tražeći hranu. I ovaj put familija je
    nahranila siroče i čitavu noć provela gladna. U veče trećeg dana
    posta, pojavi se tek oslobođeni zatvorenik i zatraži da jede.
    Familija je opet dala svu hranu, ostajući gladna.
    Sljedećeg jutra, imam Ali, a.s., je poveo Hasana i Husejna do
    poslanika Muhammeda, s.a.v.. Kada je ugledao stanje djece
    Poslanik je rekao: ''Jako sam nezadovoljan što vas vidim tako
    slabe.'' Onda je pošao s njima kući, želeći da vidi Fatimu. Kada
    su stigli, Fatima je bila u mihrabu (dio kuće u kojem se klanjalo)
    i njen izgled ga zabrinu.. U tom trenutku Džibrail dođe i reče:
    ''Muhammede, primi ovo sure (ed-Dahr); Allah ti čestita što imaš
    ovakvu porodicu.''
    Fatimin ibadet
    Al-Hasan al-Basri kaže: ''Nije bilo žene u ovom ummetu
    (narodu) koja je bila više pokorna (Allahu) od Fatime. Ona je
    znala da klanja sve dok joj noge ne bi otekle.''
    U  Idat Ad-Da'i stoji: ''Dok je klanjala, Fatima bi ubrzano
    disala zbog straha od Allaha. ...Naročito su upečatljive njene
    dove (molbe) Allahu, Uzvišenome. Shvatala je duboko značenje
    ibadeta i dova, tako da je s uživanjem stajala pred Gospodarom,
    klanjala Mu se i obraćala dugim dovama. To sve nije bilo čudno,
    jer bi gledala oca kako klanja dugo u noćnim satima ...''
    U  Da'aimul islam se prenosi od imama Alije, a.s.: ''Jednom je
    persijski vladar poklonio Poslaniku, s.a.v., nekoliko robova.
    Rekao sam Fatimi da ode do Allahovog Poslanika, s.a.v., i traži
    jednog roba da nam bude sluga. Kada je to i učinila, on, s.a.v.,
    joj je rekao:
    ''Fatima, daću ti nešto bolje od sluge i čitavog svijeta i svega u
    njemu. Poslije svakog namaza reci: Allahu Ekber, 34 puta,
    Elhamdulillah, 33 puta i Subhanallah, 33 puta. Na kraju završi  sa
    La ilahe illellah. Ovo je bolje od onoga što si pitala i od čitavog
    svijeta i svega u njemu.'' Tako Fatima poče da uči ovo poslije svakog
    namaza i to postade poznato kao 'Fatimin tespih'. Prijatelju, mi tražimo
    od naše djece da se drže 'Fatiminog tespiha' na isti način kao što tražimo
    da klanjaju namaz. Zato, uči tespih, jer ko god ga uči neće nikad biti potišten.''
    Fatima, a.s. je naučila Selmana Farsija (neka je Allah zadovoljan
    njime) sljedeću dovu i rekla mu: ''Ako želiš da nemaš groznicu
    do kraja života u ovom svijetu, uči ove riječi, koje me je otac
    naučio i koje proučim svakog jutra i večeri:
    U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
    U ime Allaha, Svjetlosti;
    U ime Allaha, Svjetlosti od Svjetlosti;
    U ime Allaha, Svjetlosti nad Svjetlosti;
    U ime Allaha, Koji sve planira;
    U ime Allaha, Koji je stvorio svjetlost od svjetlosti;
    i otkrio svjetlost nad planinom Tur;
    Sa jednim određenjem napisanim;
    Na svitak razmotani;
    Prema određenju predodređenome;
    Učenom Poslaniku;
    Hvala pripada Allahu, Koji je poznat po Moći;
    Čije je Veličanstvo utvrđeno;
    Koji je hvaljen u vremenima blagostanja i  nesreće;
    I neka Allah podari Svoju milost našem mavli, Muhammedu i
    njegovom pročišćenom potomstvu.
    Selman kasnije govori: ''Tako mi Allaha, učio sam ovu dovu u
    Mekki i Medini za više od hiljadu duša, koji su imali groznicu i
    svi do jednog, Allahovom voljom, su  bili ozdravljeni.''
    Otac i kćerka
    Huzejfa kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v., bi uvijek izljubio
    Fatimu po čitavom licu svaki put prije spavanja.''
    Jedna od Poslanikovih žena prenosi: ''Kad god bi se
    Poslanik, s.a.v., vratio sa putovanja, poljubio bi Fatimu u vrat i
    rekao: ''Od nje mi dolazi miris iz Dženneta.''
    Poslanik Muhammed, s.a.v., je rekao: ''Najbolje žene
    Dženneta su: Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed,
    Asija bint Muzahim i Merjem bint Imran.''
    I još: ''Fatima, zar te ne čini zadovoljnom što si primjer ženama
    svijeta?''
    Anas ibn Malik kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v., je upitao:
    'Šta je najbolje za žene?' Mi nismo znali odgovor tako da je Ali,
    a.s., pitao Fatimu o tome. Fatima je odgovorila: ''Za žene je
    najbolje da ne vide muškarce i da ne dopuste muškarcima da vide
    njih.''
    Ali se vratio i ispričao ovo Poslaniku, s.a.v.. Kada je saslušao
    odgovor, rekao je: ''Zaista je rekla istinu; jer, ona je dio mene.''
    Ali ibn Husejn, Zejnul Abidin, a.s., je prenio: ''Jednom
    je slijepi čovjek tražio dozvolu da uđe u Fatiminu kuću, ali je
    ona držala zastor između sebe i njega. Allahov Poslanik, s.a.v., to
    primijeti pa je upita: 'Fatima, zašto si stavila zastor između vas
    kada te ionako ne može vidjeti?'
    Fatima, a.s., je odgovorila: 'Oče, on me ne može vidjeti, ali ja
    mogu vidjeti njega i on može mirisati moj miris.'
    Na ovo je Poslanik, s.a.v., rekao: 'Zaista, svjedočim da si dio
    mene.'
    Očeva smrt
    Abdullah ibn Abaz je prenio: ''Poslanik Muhammed,
    s.a.v., je rekao: 'Kada sam ugledao nju (Fatimu), sjetio sam se šta
    će joj se dogoditi poslije moje smrti. Kao da vidim kako
    poniženje ulazi u njenu kuću, kako njena nepovrjedivost biva
    oskrnavljena, njeno pravo uzurpirano, njeno naslijeđe oteto,
    njeno rebro slomljeno i njeno nerođeno dijete pobačeno. Sve to
    dok bude zvala, ''Muhammede! Muhammede!''. Ali, neće joj biti
    odgovoreno. Tražit će za pomoć, ali joj neće biti pomognuto.
    Poslije mene će ostati u bolu, tužna i uplakana, ponekad se
    sjećajući prestanka objave u očevoj kući, a ponekad rastanka od
    mene. Biće napuštena u noćima koje je provodila slušajući me
    kako učim Kur'an. Biće ponižena i uvrijeđena poslije ukazanog
    poštovanja u danima svog oca.''
    Kako je Fatima mogla objasniti ponašanje Abu Bekra i
    Umara? Kako je mogla da razumije Umarove namjere, kada je
    zaprijetio da će odsjeći glavu svakome ko kaže da je Poslanik,
    s.a.v., mrtav? Kome je bio više drag njegov život: njemu ili njoj?
    Kada se Abu Bekr vratio iz obližnjeg mjesta i potvrdio da je
    Poslanik stvarno umro, Umar prihvata. Fatima je zatečena i
    iznenađena. Jeste, dva velika, dojučerašnja ashaba poslanika
    Muhammeda, s.a.v., su imala nešto isplanirano. Poslanikovo
    tijelo se nije još ni ohladilo, a oni se sastaju u holu plemena
    Sadah da izaberu 'nasljednika'. Bol u njenim grudima je veća,
    kada zna šta joj je otac želio; Ali, pognutog pogleda, ali lica
    smirena.
    'Oče! Iskreni prijatelju!
    Snaga je na izmaku;
    Izdržljivost pri kraju;
    Neprijatelji se raduju zbog moje nesreće;
    I, tuga me ubija;
    Oče! Motivi drugih su se promijenili;
    Vrata ispred mene zatvorena;
    Oče! Poslije tebe smo postali potlačeni;
    Oče! Ljudi nas izbjegavaju poslije tebe;
    A poštovali su nas dok si bio među nama....
    Problemi počinju
    Za halifat je bilo neophodno priznanje hazreti Alija, zbog
    njegove bliskosti s poslanikom Muhammedu, s.a.v.. On mu je
    bio amidžić, zet, blizak saradnik, hrabar borac, vješt govornik,
    veliki poznavalac Kur'ana i islama ...
    Grupa pod oružjem, predvođena Umarovim slugom
    Kunfudom, dođe do Fatimine kuće i ztraži od Alije, a.s., da uđu.
    Kada su bili odbijeni, vratiše se i obavjestiše Umara o tome.
    ''Vratite se nazad i ako vam bude rečeno da ne možete ući,
    provalite unutra'',  Umar neredi.
    Kada je grupa ponovo došla pred Fatiminu kuću i kada su
    zatražili da uđu, Fatima, a.s., im je rekla: ''Zabranjeno vam je ući
    u kuću bez moje dozvole!''
    Kada su čuli ovo, ponovo su se vratili nazad, osim Kunfuda, i
    obavjestili Umara, koje je na to ljutito rekao:
    ''Šta to žene imaju sa ovim!?'',
    Ovaj put i Umar pođe s njima. Naređuje slugi da se kuća zapali.
    ''Ali, Fatima je unutra!'' - sluga uzvikuje.
    ''Pa šta i ako je!'' - Umar dočekuje.
    Provaljuje se u kuću; Fatima je povrijeđena; njeno rebro
    slomljeno, udarac u stomak uzrokuje pobačaj, tako da za
    nekoliko sati Fatima rađa mrtvo dijete. Fatima - ponižena,
    povrijeđena, uvrijeđena ...
    Ali i njegovi prijatelji su prisiljeni da izađu napolje i krenu ka
    džamiji. Čuje se Fatima kako plačnim glasom govori:
    ''Oče! Allahov Poslaniče! Kako brzo iza tebe se nesreće počeše
    sljevati u našu kuću od ruka Hatabovog sina  (Umara) i Abu
    Kuhafovog sina (Abu Bekra). Kako su brzo zaboravili tvoje
    riječi sa el-Khuma da ti je Ali bio kao što je Harun bio
    poslaniku Musi.''
    ''Ljudi! Ostavili ste nam Poslanikovo mrtvo tijelo i otišli se
    grabiti za halifat, zaboravljajući naše pravo.''
    Hazreti Ali, u pratnji Abaza i Zubejra, priđe Umarovoj
    grupi i reče:
    ''Muhadžiri! Tvrdite da vam pripada više prava da nasljedite
    Allahovog Poslanika nad Ansarima (onima koji su primili islam
    u Medini) zbog toga što ste prvi prihvatili islam, što pripadate
    plemenu Kurejš i što ste s njim (Poslanikom) u rodu. Sada ja
    iznosim pred vas iste razloge u svoju korist: Zar nisam vjerovao
    Muhammedu prije i jednog od vas? I, zar mu nisam bliži u rodu
    nego i jedan od vas? Bojte se Allaha, ako iskreno vjerujete, i ne
    grabite autoritet iz Poslanikove kuće u svoju vlastitu!''
    Čuvši Fatimin plač, raziđe se većina ljudi iz Umarove grupe.
    Ali je bio doveden pred Abu Bekra i bi zatraženo da mu položi
    zakletvu .
    ''Šta ako odbijem?'', Ali upita.
    ''Tako nam Allaha, ubićemo te ako ne učiniš ono što su i drugi
    učinili,'' - odgovoriše.
    Kada ču ovo Ali, a.s., uzviknu:
    ''Šta!? Zar ćete ubiti Allahovog slugu i brata Njegovog
    Poslanika?''
    Kada je čuo ovo Umar je rekao:
    '' Mi te ne priznamo za brata Allahovog Poslanika.''
    Abu Bekr odluči da ne traži od Alije da položi zakletvu sve dok
    je Muhammedova kćerka živa.
    Poslije ovog Ali ode do Poslanikovog kabura i žalosnim
    glasom reče: ''Brate moj! Tvoj narod me sada gleda s mržnjom i
    želi me smaknuti.''
    Fadak
    Fatima, jedino živo dijete poslanika Muhammeda, s.a.v.,
    je tražila nazad svoju imovinu, koja se sastojala od plodnog
    komada zemlje na kome su bili voćnjaci. Fadak je bilo ime tome
    kraju, koji je bio osvojen bez primjene sile i koji je poslanik
    Muhammed, s.a.v., prema Allahovoj komandi, dodijelio Fatimi
    za izdržavanje. To je bio kraj naseljen jevrejima koji su se borili
    protiv muslimana. Na kraju, kada su vidjeli da islam postaje sve
    jači i jači, ponudiše mir poslaniku Muhammedu, s.a.v., dajući mu
    vlasništvo nad Fadakom. Ovo potvrđuje Allahova odredba u
    Kur'anu:
    ''Ono što je Allah darovao Svom Poslaniku (i uzeo) od njih - za
    šta niste trebali organizovati konjicu niti koristiti kamile; nego,
    Allah daje moć Svome Poslaniku nad onima nad kojim On hoće;
    i Allah sve može. Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah
    Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i
    bližnjim njegovim, i siročadi , i siromasima, i putnicima
    namjernicima ...''  Kur'an 59 : 6-7
    Prije smrti Poslanik, s.a.v., je dodijelio Fadak hazreti Fatimi.
    Ali, Abu Bekr ospori Fatimi vlasništvo nad Fadakom
    riječima:
    ''Čuo sam Poslanika, s.a.v., da je rekao: 'Mi, Poslanici, ne
    nasljeđujemo nikog, niti iko nas nasljeđuje. Sve što ostavimo
    pripada sirotinji.' ''
    Tako nastade spor između Fatime, a.s., i Abu Bekra.
    Fatima je tražila Fadak, tvrdeći da ga je dobila od oca, a Abu
    Bekr ga joj je odbijao vratiti, ne želeći da joj vjeruje.
    Hazreti Ali, a.s., piše u jednom svom pismu Osmanu
    ibn Hunejfi: ''Jeste! Fadak je bila jedina zemlja pod nebeskim
    svodom u našim rukama, ali određenih ljudi su za njom čeznuli
    ... ''
    Poslije svega - da li je Fatima, a.s., bila istinoljubiva žena?
    ''Da li je Fatima opravdano podnosila zahtjev za Fadakom?'' -
    pitao sam.
    ''Jeste.'' - bio je njegov odgovor.
    ''Da li je Abu Bekr znao da je ona bila istinoljubiva žena?'' -
    upitao sam.
    ''Jeste.'' - bio je ponovo njegov odgovor.
    ''Onda, zašto joj halifa nije vratio ono što je tvrdila da joj
    pripada?'' - rekao sam.
    U tom trenutku se učitelj nasmijao i rekao s dostojanstvom:
    ''Ako bi prihvatio istinitost njenih riječi toga dana i vratio joj
    Fadak samo na račun toga, ne tražeći od nje svjedoke, ona bi to
    mogla izkoristiti sljedećeg dana i reći: ''Moj čovjek, Ali, je bio
    određen za halifu'. Onda bi halifa (Abu Bekr) bio prisiljen
    predati halifat Aliji, jer je već priznao da je Fatima bila
    istinoljubiva žena. Da bi to spriječio, morao je odbiti njen
    zahtjev i prikazati je kao nekoga kome se nije moglo vjerovati!''
    Fatima govori
    Fatima, a.s., je bila pogođena Abu Bekrovim postupkom. U
    pratnji grupe žena dođe do džamije i održi ovu hutbu (govor):
    ''Hvaljen neka je Allah za ono što nam je dao ...
    Svjedočim da nema boga osim Allaha, Kome se ništa ne može
    pridružiti ...
    On, Koji se ne može vidjeti okom, niti biti opisan jezikom, niti
    biti zamišljen maštom ...
    ''On je stvorio stvari, ali ne od nečega što je već bilo prije, i
    napravio sve bez nečega po primjeru sličnog. On je sve stvorio
    svojom Moći i sve rasporedio prema Svojoj volji; ne zbog
    potrebe, niti za Svoju korist, nego da bi postala očigledna
    Njegova mudrost ...
    ''Svjedočim, također, da je moj otac, Muhammed, Njegov rob i
    Poslanik, kojeg je On prvo odabrao i imenovao prije nego što ga
    je poslao ...
    ''... Allah je osvijetlio njihovu tminu mojim ocem, s.a.v.,
    odagnao smutnju iz njihovih srca i rastjerao oblake ispred
    njihovih očiju ...
    ''Ljudi! Znajte da sam ja Fatima i da je Muhammed, s.a.v., moj
    otac. Ponavljam to i podsjećam vas neprestano; Ne kažem ono
    što kažem greškom, niti uradim ono što uradim bezciljno ...
    ''Među vama je bio Poslanik, jedan od vas, koji se brinuo i plašio
    da ne budete uništeni. Prema vjernicima je bio ljubazan i
    milostiv;
    ''Ako ga se još uvjek sjećate, shvatite da je on moj otac, a ne otac
    ni jedne od vaših žena; brat moga rođaka (Alije), a ne ni jednog
    od vaših ljudi ...
    ''Allah vas je spasio pomoću mog oca, nakon što su mu se
    suprotstavljali moćni ljudi, arapske zvjeri i šejtani od ljudi sa
    Knjigom ...
    ''... I, kad god bi se pojavio šejtanov rog, ili se otvorila usta
    mnogobošca u izazov, on, s.a.v., bi odmah uzvratio sa bratom
    (Alijom, a.s.), koji se nije vratio ukoliko nije uništio smutnju i
    ugasio plamen razdora.
    ''(Ali je) marljiv na Allahovoj putu, blizak Njegovom
    Poslaniku, vođa Allahovih vjernika, brz u obavljanju posla,
    iskren pri davanju savjeta i ozbiljan; on uvijek daje sve od sebe u
    službi islamu ...
    ''Allahova knjiga je još uvjek među vama; u njoj su stvari
    očigledne; njena pravila poznata; njeni znakovi blistajući; njene
    zabrane vidljive i njene komande jasne. Pa opet ste je bacili iza
    leđa !! Šta!? Zar vam je sad odvratna!? Ili, želite nešto drugo
    čega bi ste se držali?
    ''... Počeli ste podmuklo kovati zavjere protiv njegove rodbine i
    djece. Ali, mi smo strpljivi sa vama. (Znajte da nam je to) kao da
    nas sječete noževim i bodete kopljima u stomake. I sad, tvrdite
    da nam nema nasljedstva.
    ... Zar ne znate? Ali, jasno vam je da sam ja njegova kćerka.
    Muslimani! Da li će to moje nasljedstvo biti uzurpirano? Sine
    Abu Kuhafe!! Gdje to stoji u Allahovoj knjizi da ti možeš
    nasljediti svog oca, a je ne mogu svog?
    ''... Da li to namjerno napuštate Allahovu knjigu i bacate je iza
    leđa? Da li ste čitali u njoj kada se kaže: ''Sulejman je naslijedio
    Davuda''?  I kada govori o Zekeriji koji kaže: ''Pa, podaj mi
    nasljednika da me naslijedi, i naslijedi Jakubove potomke'', i na
    drugom mjestu: ''... rodbina po krvi ima prvenstvo ... ''; i još:
    ''Allah vas upućuje vezano za vaše djece (nasljedstvo): sinu
    pripada toliko koliko dvjema ćerkama.''  I još: ''... Ako ostavi
    neko dobro, neka ga odredi u nasljedstvo roditeljima i bliskoj
    rodbini'', ...
    ''Sada tvrdite da meni nema dijela i da ne mogu naslijediti
    vlastitog oca! Šta!? Da li je to Allah objavio samo za vas, a
    izuzeo moga oca? Ili, kažete: 'Oni pripadaju različitim vjerama,
    pa ne mogu naslijediti jedno drugoga!' Zar, ja i moj otac, ne
    pripadamo jednoj vjeri? ...
    ''Ljudi od razuma! Zar će mi biti oteto očevo nasljedstvo dok me
    čujete i vidite?; dok sjedite okupljeni oko mene?; dok vas molim,
    za pomoć i dok ste uključeni u stvar? ...
    ''Zaista, sve ovo vam govorim, mada sam uvjerena da me želite
    napustiti i znajući za izdaju koja se uselila u vaša srca. Ali, to je
    stanje duše, izljev gnijeva, ispražnjeno ono što je bilo u grudima
    i predstavljen dokaz ...
    ''Allah je svjedok nad onim što činite, i uskoro će zulumćari
    prepoznati zlo u vlastitim životima!! I, ja sam kćerka onoga koji
    vas je upozoravao o teškoj kazni. Pa, vi radite po vašem, a mi
    ćemo po našem, i čekajte i mi ćemo čekati.''
    Poslije ovog govora, Abu Bekr je napisao dokument u kome je
    vratio Fatimi vlasništvo nad Fadakom. Ali, kada je kretala kući,
    Umar se pojavio i upitao šta joj je to napisao.
    ''Odredba u kojoj je Fatimi vraćeno pravo nad Fadakom i onim
    što joj je otac ostavio.'' - odgovorio je Abu Bekr.
    ''Odakle će ti dolaziti prihodi ako Arapi odluče da se bore protiv
    tebe?'' - Umar je upitao.
    Onda je uzeo papir i ispred nje ga poderao u komade.
    Abu Bekr nikad nije napisao drugi, ostajući vjeran savjetu koji je
    dobio od Umara.
    Smrt hazreti Fatime
    Fatima je bila povrijeđena i uvrijeđena. Kada je rekla što
    je imala, ostalo joj je samo da ćuti i plače. Svaki dan bi odlazila
    na očev kabur i žalila mu se za nepravdu koja joj je bila nanešena
    od dojučerašnjih prijatelja, dok su joj se suze slijevale niz nekad
    rumene obraze.
    ''Ebul Hasane! Fatima plače dan i noć tako da niko od nas ne
    može mirno da spava ...'', - dolazile su žalbe hazreti Aliji, koji je
    joj je na kraju izgradio sobu u kojoj je plakala svakog dana i
    noći. Ujutro bi dovodila sa sobom Hasana i Husejna, koje je otac
    odvodio kući kad bi se spustila noć.
    Od tuge i velike žalosti Fatima se razbolje. Sjetila se poniženja u
    vlastitoj kući u koju je bilo provaljeno, u kojoj je bila udarena i
    ponižena. Sjetila se odlaska u džamiju da odbrani svoje pravo,
    gdje je bila ulaškana i optužena. Sjetila se muža kako je bio
    svezan i odveden i kako mu je zaprijećeno da će biti ubijen;
    sjetila se djece, Hasana, Husejna, Zejnebe i Ume Kulsum, i
    mrtvog novorođenčeta.
    O svemu je govorila ocu, koji ju je pazio i ukazivao poštovanje,
    uvjek i pred drugima; koji je tražio od muslimana da mu paze
    djecu i porodicu, kao što im to i Allah u Kur'anu naređuje.
    ''Čovjekova vrijednost se potvrđuje poštivanjem njegove djece
    poslije njegove smrti'', su bile riječi njenog oca. Kakav respekt je
    njima, Muhammedovoj djeci, bio ukazan? Njihovo pravo je bilo
    oduzeto, njihova imovina oteta, njihovo dostojanstvo pogaženo,
    njihovi životi ugroženi, njihovi kvaliteti osporeni, njihove riječi
    ulaškane ...
    Jednog jutra su je našli onesvješćenu pokraj očevog
    kabura. Donijeli su je kući i položili u krevet. Vijest o Fatiminioj
    nesreći se proširi Medinom, tako da žene Muhadžira i Ansara
    počeše dolaziti da je posjete.
    Fatima im je rekla o njihovim ljudima i njihovom
    podržavanju Abu Bekra i Umara protiv njenog muža, hazreti
    Alije.
    ''... Počela sam, tako mi Allaha, osjećati srdžbu za ovaj
    vaš svijet i odvratnost prema vašim ljudima; Odbacila sam ih
    nakon što sam ih testirala, zamrzila nakon što sam ih ispitala ...
    ''Zlo je ono što su im duše poslale napred i zbog čega ih
    čeka Allahova kazna i velika patnja.
    ''Zaista njihov je postupak za njih veliki gubitak. Zašto su
    se okrenuli protiv Ebul Hasana (Alije)? Tako mi Allaha, sada mu
    se svete zbog nepristrasne sablje i što nije mario za smrt; zbog
    smrtonosnih napada; zbog surovih bitaka i zbog njegove ljutnje
    jedino u ime Allaha, Uzvišenog.
    ''Tako mi Allaha, samo da su se uzdržali od preotimanja
    vlasti koju je Allahov Poslanik, s.a.v., dodijelio njemu, on (Ali,
    a.s.) bi je držao i vodio ih glatko. Ne bi ih povrijedio niti
    uvrijedio ni trunka, niti bi njegov sljedbenik drhtao (od straha).
    Sigurno bi ih odveo do čistog izvora, obilatog vodom i žuborom,
    čija se voda prelijeva preko obala i opet, čije strane nisu
    blatnjave. On bi ih sigurno doveo nazad zadovoljne i savjetovao
    bi ih javno i tajno, bez traženja ičega za sebe ...
    '' '... Samo da su ljudi ovog grada vjerovali i bojali se
    Allaha, Mi bi smo im sigurno otvorili vrata svakog dobra,
    zemljinog i nebeskog; Ali, oni su odbili (istinu), pa smo ih doveli
    da odgovaraju za nedjela. I one, koji su počinili zlo iz ove
    generacije, ubrzo će ih zlo i snaći; i nikad neće moći poremetiti
    naš plan!' (Kur'an)
    ''Sigurno ćete vidjeti! Ma koliko dugo živjeli, vrijeme će
    vam donijeti mnoga iznenađenja.
    ''Želim da sam znala kakva su opravdanja imali za ono
    što su učinili? Na kakvoj osnovi stoje? Čega li se drže?
    ''Na čije su to potomstvo nasrnuli i protiv koga su se to
    okrenuli? ...
    ''Oni su izmjenili hrabrog za kukavicu, sposobnog za
    nesposobnog i poštenog za spletkaroša. Izgubljeni su ljudi koji
    (pogrešno) vjeruju da čine dobro sebi. Smo koliko li štete sebi,
    ali to ne primjećuju. Kako li su nesrećni! Da li je onaj koji vodi
    ka istini više vrijedan da se slijedi od onog koji ne zna ukoliko
    mu se ne pokaže? Šta se to dešava sa vama? ...
    ''Pripremite srca za nesreće, a tijela oštrim sabljama. Sada
    čekajte napade neprijatelja, bezglave jurnjave i okrutnosti
    agresora koji će učiniti vaše vrjednosti ništavnim i vašu sjetvu
    nepožnjevenom. Kakva šteta! Kako ćete biti tretirani!? Ali, zaista
    je to bilo sakriveno pred vašim očima ?
    ''Zar bi smo vas mi natjerali na nešto što vam je mrsko?''
    Poslije ovoga, žene obavjestiše ljude o Fatiminim riječima, pa
    grupa od njih dođe do nje i reče: ''O najbolja među ženama! Da
    nam je Ebul Hasan rekao prije nego smo položili zakletvu, onda
    ga (imama Alija, a.s.) sigurno ne bi zamjenili ni za koga.''
    Na ovo je Fatima odgovorila: ''Ostavite me sada! Nema vam
    izgovora nakon što sam vam govorila.''
    Oporuka
    Kada se smrtni čas približio, Fatima je pozvala hazreti
    Alija, a.s., i rekla mu:
    ''... Tražim da ne dopustiš ni jednom od onih koji su mi nanijeli
    nepravdu da prisustvuju mojoj dženazi. Zaista su oni i njihovi
    sljedbenici moji neprijatelji i neprijatelji Allahovog Poslanika.
    Ne pruži im šansu da klanjaju nad mojim mrtvim tijelom.
    Zakopaj me po noći kada se pogled odmara i oči puštaju da
    zaspu.''
    U noći 3. Džemadu Ahira 11.p.Hidžre, dva mjeseca
    poslije očeve smrti oca, Fatimina džanaza kreće ka Bakijetu,
    haremu u Medini. U mrkloj noći dženazu prate Ali, Hasan,
    Husejn, Zejneba i Umul Kulsum ..., i Abu Zar, Amar, Mikdad i
    Selman.
    ''Gdje su hiljade onih koji su nastanjivali Medinu?!'' - neko bi
    upitao, a odgovor bi bio: ''Fatima, a.s., nije željela da prisustvuju
    njenoj dženazi.''
    Ujutro se vijest o Fatiminoj smrti proširila gradom. Narod se
    počeo okupljati ispred kuće, čekajući da čuju vijesti o dženazi.
    Ali, bilo im je rečeno da je Fatima bila ukopana već prošle noći.
    Tišina ogrnuta pokajanjem se osjećala u vazduhu. Sa Bakijeta
    dolazi vijest da se tamo nalaze četiri svježa kabura, tako da ne
    znaju koji je hazreti Fatimin.
    ''Naš Poslanik, s.a.v., je ostavio samo jednu kćerku. Od
    tuge za njim umrla je mlada. Zašto je ukopana, a dženaza nije s
    nama klanjana? Sada nam je sakriveno i mjesto njenog kabura.'' -
    čuju se glasovi iz gomile.
    Plašeći se revolta, koji je mogao proisteći iz emocija
    izazvanih Fatiminom smrću, vladajuća partija odlučuje:
    ''Odaberite grupu žena i recite im da iskopaju te kabure tako da
    pronađemo Fatimu i klanjamo joj džanazu.''
    Poslije Poslanikove smrti imam Ali, a.s., se nije borio
    za svoje pravo, jer je imao na umu jedinstvo Muslimana i opšti
    interest. Ali, to nije značilo da bi im dopustio da počine još jedan
    zločin protiv Fatime. Poslanik Muhammed, s.a.v., je tražio od
    Alije, a.s., da bude strpljiv poslije njegove smrti, ali i to je imalo
    granice. Kada je Ali primio vjest da žele da iskopaju Fatimino
    tijelo, uzeo je sablju i uputio se ka haremu.
    ''Ako iko pomjeri i jedan kamen sa ovih kabura, udariću i ova
    sablja će progovoriti svojim jezikom.'' - Imam Ali, a.s., je
    zaprijetio.
    Ljudi ustuknuše shvatajući ozbiljnost njegovih prijetnji. Vođa
    grupe mu priđe i reče:
    ''U čemu je stvar, Ebu Hasane?! Želimo iskopati njeno tijelo
    samo da bi joj klanjali dženazu.''
    Ali ga uhvati za odjeću, protrese i baci na tlo.
    ''Sine Savadov! Odrekao sam se svoga prava da bi spriječio ljude
    da napuste vjeru. Što se tiče Fatiminog kabura, tako mi Onoga u
    čijim rukama mi je duša, ako učinite bilo šta, natopiću ovu
    zemlju vašom krvlju!! ... '' - rekao je Ali.
    Poslije toga su se razišli, ostavljajući ljude da se pitaju u kojem
    kaburu je ležala hazreti Fatima kćerka posljednjeg
    Allahovog Poslanika, s.a.v..
    Fatima na Sudnjem danu
    Imam Ali prenosi: ''Čuo sam poslanika Muhammeda, s.a.v.,
    kada je rekao: 'Na Sudnjem danu, glas će se čuti iza zavjese:
    ''Okupljeni narode! Spusti pogled da Fatima, Muhammedova kćerka, prođe.''
    ''... Poziv će biti: 'Gdje je Fatima bint Muhammed?' Ona, a.s.,
    će se podići ... Allah , Uzvišeni, će reći: 'Okupljeni narode!
    Pognite glave, spustite poglede, jer ovo Fatima kreće ka
    Džennetu.' Džibrail će tada za nju dovesti iz Dženneta okićenu
    kamilu, čije mamuze će biti ukrašene biserima, a sedlo šarenim
    koralima ... Allah će poslati 100 000 meleka da je prate s desne
    strane i 100 000 meleka s lijeve strane ... Kada bude blizu ulaza u
    Džennet, pogledaće u stranu, a Allah, Uzvišeni, će reći:
    'Kćerko mog voljenog poslanika, zašto si pogledala u stranu
    nakon što sam ti dozvolio da uđeš u Džennet?'
    Fatima, a.s., će reći: 'Gospodaru, željela sam da moj položaj bude
    obznanjen svima ovog Dana.'
    Allah će reći: 'Kćerko Mog poslanika! Vrati se i potraži svakog u
    čijem srcu je bila ljubav za tebe ili bilo kog iz tvog potomstva;
    uzmi ih za ruke i uvedi u Džennet.'
    Abu Džafer (imam Bakir, a.s.) je rekao Džabiru: ''Tako mi
    Allaha, Džabire, ona će izabrati svoje šije (poštovaoce i
    sljedbenike) baš onako kako ptica odabire sjemenke među
    kamenčićima u pijesku. Tako, kada oni budu blizu ulaza u
    Džennet, Allah će ih nadahnuti da pogledaju u stranu. Kada to i
    učinu, Allah, Uzvišeni, će reći:
    ''Moji voljeni, zašto ste pogledali u stranu kada se Fatima, kćerka
    moga voljenog Poslanika, zauzela za vas?''
    ''Gospodaru! Nadali smo se da će naš položaj biti obznanjen ovog
    Dana.'' - oni će reći.
    ''Dragi moji! Vratitie se nazad i potražite svakog ko vas je volio
    za Fatiminu ljubav, ko vas je hranio za Fatiminu ljubav, ko vas je
    pojio za Fatiminu ljubav, ko vas je oblačio za Fatiminu ljubav,
    ko vas je branio za Fatiminu ljubav ...
    Uzmite ih za ruke i uvedite u Džennet ... ''