GOVOR 109.
O islamu O Kur'anu Casnom i Sunnetu

Najbolji nacin kojim trazitelj bliskosti Bogu Slavnom Uzvišenom trazi tu bliskost jest vjerovanje u Nj i Poslanika Njegova i dzihad na putu Njegovu. To je vrh islama! I ocitovanje predanosti, jer je to izvorna narav prava, i uspostavljanje namaza, jer je to zajednica, davanje zekata, jer je on duznost obavezna, post mjeseca ramazana, jer je on štit od kazne, hadz i umra Hrama, jer oni odnose siromaštvo i peru grijehe, obilazenje rodbine, jer to povecava imetak i produzuje zivot, milostinja tajna, jer ona pokriva grijehe, milostinja javna, jer ona odbija smrt ruznu, i cinjenje dobra, jer to izbavlja od stanja ponizenja.

Napredujte sa sjecanjem na Boga, jer to je sjecanje najbolje. I cezm'te za onim stoje On obecao krjeposnim, jer je obecanje Njegovo obecanje najistinitije. Slijedite smjer Vjerovjesnika, jer to je smjer najdostojan-stveniji. Slijedite Sunnet njegov, jertojeputnajispravniji. Poucavajte se Kur'anom, jer on je kazivanje najbolje. Zadubljujte se u razumijevanje njegovo, jer to je proljece srca. Trazite lijeku svjetlosti njegovoj, jer to je lijek za ono što je u grudima. Ucite ga lijepo, jer to je najkorisnije govorenje. Zasigurno, ucenjak koji ne postupa po znanju svome slici neznalici smušenom koji se ne moze otrijezniti od neznanja svoga; štaviše, to je dokaz još veci protiv njega i jad nezaobilazan, a pred Bogom prijekor ce biti još veci.

GOVOR 110.
O oprezu spram svijeta ovoga

A sad zaista opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovoga, buduci daje on sladak i zelen, okruzen pozudama, te voljen radi bliskih naslada njegovih. On potice na ushicenje stvarima sitnim, nadama je urešen i varkama okicen. Radosti njegove ne traju dugo, a nesrece se njegove ne mogu izbjeci. On je varljiv, škodljiv, promjenljiv, kratkotrajan, iscrpljiv, podlozan propadanju, izjedajuci i razoran. Kad dosegne krajnost zelja onih koji su mu skloni i koji se s njim osjecaju sretnim, to je stanje upravo kako to Allah Uzvišeni kaze:

Poput vode koju Mi spuštamo s neba i koju upiju biljke na zemlji; ali one sepreinacuju u stabljike suhe koje vjetri raznose. Allah je taj Koji sve odredjuje!

Nijedna osoba ne postize radovanje iz svijeta ovog, vec joj suze dolaze poslije njega; i niko uzicima svojim ne dospijeva naprijed, vec mu se valja suociti s nevoljama u pozadini. Niko u njemu ne prima blagu kišu olakšice, vec tešku kišu nedace koja lije po njemu. To upravo prilici svijetu ovom koji jutrom podrzava covjeka, ali ga u veceri ne prepoznaje. Ako mu je strana jedna slatka i ugodna, druga mu je gorka i mucna.

Niko ne osigurava uzivanje iz svjezine njegove, vec mu se valja suociti s tegobom nedaca njegovih. Niko nece provesti vecer pod krilom sigurnosti, a da u jutru svom nece biti pod okriljem straha. On je varljiv i sve što postoji u njemu jeste varka. On je prolazan i sve što postoji u njemu mora nestati. Nema dobra u opskrbama njegovim, osim u vrlini. Ko god uzima malo od njega skuplja dosta onoga što ce mu dati sigurnost, dok onaj ko uzima puno od njega prihvaca mnogo onoga što ce ga upropastiti. On ce se uskoro rastati od onoga stoje skupljao. Koliko lije onih koji su se uzdali u njega, ali ih je ojadio, osjecali se spokojnim u njemu, ali ih je srušio, uglednih, ali ih je ponizio, ponosnih, ali ih je osramotio.

Vlast njegova se mijenja. Zivot njegov je prljav. Slatka voda njegova gorka je. Slatkoca njegova je poputgorcine soka gorkog. Jela njegova su otrovi. Sredstva njegova su slaba. Zivljenje u njemu izlozeno je smrti, a zdrav u njemu podlozan je bolesti. Kraljevstvo njegovo je opljackano. Jaki je u njemu pobijedjen, a imucni pogodjen nesrecom. Susjed u njemu je orobljen.

Zar niste u kucama onih koji su bili prije vas, koji su bili vijeka duzeg, tragova trajnijih, koji su imali nadanja veca, koji su bili brojniji i imali vojske vece!? Koliko li su oni robovali svijetu ovom i koliko li su ga cijenili! A onda su ga napustili bez sredstva ikakva koje bi ih moglo prevesti ili leda koja bi ih mogla prenijeti.

Jeste li obaviješteni daje svijet ovaj bio ikada dovoljno darezljiv da bi darovao otkup za njih, ili im dao pomoc ikakvu, ili im pribavio društvo cestito? Radije im namece brige, pritišce ih nevoljama, uznemirava strahotama, baca ih na nos, gazi ih kopitama i pomaze nestalnost vremena nad njima. Vidjeli ste otudjenost kojom se ponio prema onima koji su mu se primicali blizu, stjecali i prisvajali ga, sve dok se s njim nisu rastali zauvijek. Dade li im opskrbu ikakvu, osim gladovanja, ili dopusti li im prebivalište ikakvo, osim mjesta tijesnih, ili donese li im svjetlost ikakvu, osim tmine, ili pruzi li im išta na posljetku, osim kajanja? Je li to ono što vi toliko trazite, ili cime ste zadovoljni, ili na što ste pohlepni? Kako je to prebivalište loše za onog koji ga ne sumnjici i koji ne gaji strah od njega?!

Znajte, kao što znate, da ga zaista morate napustiti i rastati se s njim. Dok ste u njemu, uzmite pouku od onih koji su govorili: "Ko bi mogao imati moc vecu od naše? "

Ali odneseni su u grobove njihove, mada ne kao jahaci; spušteni su u grobove, ali ne kao gosti. Grobovi su im napravljeni u površinskom sloju zemlje; mrtvacki pokrovi njihovi od zemlje su napravljeni. Stare su kosti ucinjene susjedstvom njihovim koje se ne moze odazvati onome koji doziva, niti obraniti od muke, niti ukazati paznju ozalošcenom.

Ako im padne kiša, ne vesele se; ako ih zadesi suša, ne ocajavaju. Oni su zajedno, ali svaki odvojen. Susjedi su, ali udaljeni jedni od drugih. Skupa su, ali se ne posjecuju. Blizu su, ali se jedan drugome ne primicu. Trpe se i ne mrze se. Neznalice su i zloba je njihova nestala. Nema bojazni od nevolje od njih i nema nade da se obrane. Zamijenili su leda zemlje za trbuh njezin, prostranost za tjeskobu, obitelj za samocu, te svjetlo za tminu. Na svijet su ovaj došli nogu bosih i tijela golih, kakvi ga i napuštaju. Otišli su s djelima svojim s njega prema zivotu trajucem i prema kuci vjecnoj, kako to Allah Uzvišeni kaze:

Onako kako smo izveli u postojanje stvaranje prvo, tako cemo ga Mi izvesti iznova; to je obecanje Naše jer, pazite, Mi smo mocni to uciniti!

GOVOR 111.
O meleku smrti i odlasku duše

Osjecate li kada melek smrti ulazi u kucu, ili vidite li ga kada uzima dušu od nekoga? Kako umrtvljuje zametak u utrobi majcinoj? Doseze li ga kroz bilo koji dio tijela njezina, ili se duša odziva pozivu njegovu s dopuštenjem Bozijim? Ili on boravi s njim u nutrini majcinoj? Kako onaj koji ne moze opisati stvora poput toga moze opisati Boga?!

GOVOR 112.
O svijetu ovom i ljudima njegovim

Opominjem vas da budete oprezni spram svijeta ovog, jer je prebivalište nestalnosti. On nije kuca za opskrbljivanje. Ukrašava se varkom, a vara ukrasom svojim. On je kuca koja je ponizena pred Bogom. Zato je On pomiješao njegovo dozvoljeno sa zabranjenim, njegovo dobro sa zlim, zivot njegov sa smrcu njegovom, te slatkocu njegovu s gorcinom njegovom. Allah Uzvišeni ga nije odabrao za prijatelje Svoje, niti On škrtari s njim spram neprijatelja Svojih. Dobro njegovo je oskudno. Zlo njegovo je vec tu. Skupljanje njegovo ce nestati. Vlast njegova ce biti ugrabljena. Nastamba njegova dozivjet ce pustošenje. Nije najbolja ona kuca koja se ruši poput gradjevine propadajuce, niti zivot koji se iscrpljuje kao što se opskrba troši, niti vrijeme koje se prekida poput hoda.

Ucinite ciljevima zahtjeva svojih ono što vam je Allah stavio u duznost i molite Ga za ispunjenje prava Njegova, koje On od vas trazi. Pripravite uši svoje da cuju zov smrti prije nego što vas smrt pozove. Zaista, srca suzdrzljivih placu na svijetu ovom, cak i ako se oni mogu smijati; i tuga se njihova uvecava, mada mogu izgledati sretni. Prezir njihov sebe samih golem je, makar im se zavidjelo na onome cime su opskrbljeni. Sjecanje na smrt išcezlo je iz srca vaših, dok u vama prebivaju lazne nade. Ovaj je svijet tako zagospodario vama više od buducega, a ono što je trenutno udaljilo vas je od onog što dolazi kasnije. Samo ste sabraca u vjeri Bozijoj. Naravi neciste i savjest loša razdvajaju vas. Prema tome, ne nosite teret jedan drugoga, niti se medjusobno savjetujete, niti trošite jedan na drugoga, niti se uzajamno volite.

Staje vama? Radujete se onome udjelu malom koji ste pribavili od svijeta ovoga, dok vas ne ojaduje mnoštvo onoga što vam je uskraceno od svijeta onoga. Baca vas u nespokojstvo malo onog od svijeta ovoga što vas je mimoišlo, tako da se to pokazuje na licima vašim, i sve što vam je oduzeto baca vas u pomanjkanje ustrajnosti. Kao daje svijet ovaj kuca stalnog boravka vašeg i kao da ce obilje njegovo biti s vama zauvijek. Ništa ne prijeci bilo kojega medu vama da obznani drugu svome nedostatke kojih se boji, osim straha da bi i drug njemu obzananio manjkavosti slicne. Zajedno ste odlucili da odbacite ono što dolazi kasnije i da ljubite ono stoje sada. Vjera vaša postade samo lizanje jezikom. To je poput rada onoga koji je završio posao svoj i osigurao zadovoljstvo gospodara svoga.

GOVOR 113.
O suzdrzljivosti, strahu od Boga i vaznosti stjecanja za svijet buduci Poticanje ljudi na vrlinu

Hvala Bogu, Koji je ucinio da hvalu prati blagodat, a blagodat zahvalnost. Zahvaljujemo Mu na blagodatima Njegovim, kao i na kušnjama Njegovim. Trazimo pomoc Njegovu protiv onih srca koja su spora da se pokore onome što im je zapovijedeno, ali su hitra u onome što im je zabranjeno. Trazimo oprost Njegov za ono što obuhvaca znanjeNjegovo i stoje nabrojala Knjiga Njegova, znanje koje nije manjkavo i Poslanica koja ništa ne izostavlja. Vjerujemo u Njega vjerovanjem onog koji je vidio neznano i zaustavio se na obecanom - vjerovanjem cija cistota cuva od pripisivanja Bogu druga i cije uvjerenje otklanja sumnje.

Svjedocimo da nema boga osim Boga, Jednog, Koji nema druga, i daje Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov - Allah blagoslovio i njega i potomke njegove! Ova dva svjedocenja uzdizu govor i visoko uznose djelo. Tasovi na koje ce biti postavljeni nece biti lahki, dok tasovi s kojih se uklanjaju nece biti teški.

O robovi Boziji, oporucujem vam da istinski budete svjesni Boga. To je opskrba i s njom je utocište. Opskrba ce vas otpraviti, a utocište je izbavljujuce. Tome je pozivao pozivatelj najbolji i to je dobro razumio onaj koji najdublje razumijeva. Tako je to pozivatelj obznanio, a razumni razumio i usvojio.

O robovi Boziji, doista je svijest o Bogu sacuvala zaljubljenike u Boga od zabrana Njegovih i nalozila srcima njihovim strah od Njega, tako da noci svoje provode u bdijenju, a dane vrele u zedji. Tako su postigli okrjepu kroz tegobu, a obilno napajanje kroz zedj. Smatrali su daje smrt blizu i zato su hitjeli djelovanju. Nisu se zavaravali nadama laznim i zato su drzali smrt na oku.

A svijet ovaj je, dakle, kuca propasti, nevolja, promjena i pouka!

Što se tice propasti, vrijeme je nateglo luk svoj i strijela njegova ne promašuje, rana njegova ne zacjeljuje. Ono pogadja zivog smrcu, zdravog bolešcu i sigurnog nedacom. Ono je izjelica koji se ne zasicuje i pijac cija se zedj ne gasi.

što se tice nevolja, covjek sabire ono što nece jesti i gradi ono u cemu nece stanovati. Onda odlazi Bogu Uzvišenom bez nošenja imetka ili prenošenja zgrade.

Što se tice promjena njegovih, vidiš zavist prema onome kojem je milost iskazana i samilost prema onome koji je zavidio. To je zato stoje blagodat otišla, a nesreca pristigla.

Što se tice pouka njegovih, covjek dospije blizu zelja svojih pa ga nastup smrti rastavi od njih; a onda niti je zelja dosegnuta, niti zudenik poštedjen.

Slava Bogu! Kako su varava zadovoljstva njegova. Kako njegovo gašenje zedji zedj potice!? I kako je sjenka njegova osuncana!? Ono što se primice ne moze se odvratiti, a ono stoje prošlo ne moze se vratiti. Slava Bogu! Kako lije blizak zivi mrtvom, buduci da ce ga uskoro susresti?! I kako lije dalek mrtvi od zivog, buduci daje otišao od njega.

Doista, ništa nije gore od zla, osim kazne njegove, a ništa nije bolje od dobra, osim nagrade njegove. Na svijetu ovom, sve stoje osluhnulo bolje je od onog stoje vidjeno, dok je sve od svijeta buduceg što ce biti vidjeno bolje od onoga što je cuto. Zato bi trebalo da se zadovoljavate radije slušanjem nego gledanjem i vijestima o onome što je izvan dosega spoznaje vaše. Trebalo bi znati daje ono stoje malo na svijetu ovom, ali veliko na buducem, bolje od onoga što je golemo na svijetu ovom, ali sicušno na buducem. Koliko puta je malo korisno, a golemo štetno?!

Zacijelo, ono što vam je naredjeno da cinite opseznije je od onoga što vam je zabranjeno, a ono što vam je dopušteno više je od onog što vam je zabranjeno. Zato, ostavite ono stoje manje radi onoga stoje vece i ono stoje ograniceno radi onoga stoje prostrano. Allah jamci za uzdrzavanje vaše i naredjuje vam da radite. Zato, poduzimanje onoga što vam je zajamceno ne bi trebalo imati prvenstvo nad onim cije vam je izvršenje nalozeno.

Ali, Boga mi, sasvim sigurno, stanje je takvo da se sumnja isprijecila i da se uvjerenje cvrsto razdrmalo, pa izgleda kao da vam je obavezno ono što vam je zajamceno, a da je otklonjeno od vas ono što vam je obaveznim ucinjeno. Zato, zurite djelima i plašite se nenadnosti smrti, buduci da se ne moze nadati povratku vremena zivotnog, kao što se moze nadati povratku opskrbe. Što god je od opskrbe propušteno danas moze biti ocekivano sjutra s uvecanjem. Ali što god je proteklo od zivota nema nade da ce se vratiti danas. Nada je uz ono što dolazi, a razocarenje je u onom stoje minulo. Zato, budite svjesni Boga sa svjesnošcu svom koja se duguje Njemu, i ne dopustite smrti da vas zatekne, jer ste se predali Njemu.

GOVOR 114.
Moleci kišu

O Boze moj! Doista su planine naše osušene i zemlja nam je postala prašnjava. Stoka je naša zedna i smetena u ogradama svojim. Stenje poput stenjanja majki za sinovima izgubljenim. Posustala je od idenja na livade svoje i obnemogla od zudnje za pojilima.

O Boze moj! Smiluj se jeku jececih i ceznji ceznucih.

O Boze moj! Smiluj se na smetenost njihovu, i prelazenja njihova, i mukanja njihova u torovima njihovim.

O Boze moj! Izlazimo Ti kada su se godine suše stuštile na nas poput deva mršavih, a oblaci nas kišni zaobilaze. Ti si nada za pogodjenog i sigurnost trazitelja. Upucujemo Ti molbu onda kada su ljudi izgubili nade, kada se oblak odbio i stoka stradala, da nas ne kazniš za djela naša i ne zgrabiš jer smo grješni. I rasprostri milost Svoju nad nama oblacima kišnim, kišom obilnom koja rascvjetava, biljem koje ushicuje, te pljuskovima obilnim, koji ozivljuju sve što je zamrlo i vracaju sve što je propalo.

O Boze moj! Podaj kišu od Sebe koja ce biti zivotvorna, napajajuca, potpuna, mocno rasprostrta, procišcena, blagoslovljena, obilna i osvjezavajuca. Raslinje ce biti bujno, grane pune plodova i lišce zeleno. S njim Ti ponovno osnazuješ slabog medu robovima Svojim i opet vracaš u zivot zamrloga medu krajevima Tvojim.

O Boze moj! Daruj kišu od Sebe kojom ce se uzvisine naše prekriti travom zelenom, potoci poteci, strane naše postati zelene, plodovi naši nadoci, stoka naša napredovati, široko rasprostrte nizije naše navodniti, a suhi krajevi naši doseci dobiti svoje u obilnoj blagodati Tvojoj i daru neizmjernom za pogodjeni svijet Tvoj i za zanemarene zivotinje Tvoje. Prolij na nas kišu koja natapa, neprekidnu i obilnu, pri cemu se jedno razdoblje kišno sudara s drugim i jedna kaplja gura drugu. I neka joj munja ne bude varljiva i drskost njezina beskiŠna, i oblaci njezini raštrkani, i kiša blaga, tako da gladju pogodjeni uzbujaju raskošnim biljem svojim, a sušom pogodjeni ozive blagodati njezinom. Jer, doista, Ti šalješ kišu kada oni izgube nadu svaku i rasprostireš blagoslov Svoj; Ti si zaštitnik pravi i jedini hvale dostojan.

GOVOR 115.
O nevoljama koje ce nastupiti i Danu sudnjem Dio govora istog u kome se zali na ljude svoje

Allah gaje odaslao kao pozivatelja Istini i svjedoka stvorovima. I on je prenio poslanice Gospodara svoga ne dangubeci i bez nedostatka ikakva i borio se u ime Boga protiv neprijatelja Njegovih, ne kloneci i ne izgovarajuci se. On je imam onome koji istinski Bogu robuje i vid onome koji je upucen.

Da znate ono što ja znam o neznanom, koje se drzi zastrto od vas, doista biste izašli na uzvisine, oplakujuci postupke svoje i udarajuci se u boli teškoj, i ostavili biste imetke svoje bez ijednog cuvara njihova ili zastupnika ijednog koji ce se brinuti o njima. Svaki bi, onda, brinuo o sebi, ne obracajuci paznju na ikoga drugog. Ali vi ste zaboravili ono cime ste opomenuti bili i osjetili ste se sigurnim od onoga na što ste upozoreni. Zato vas je mišljenje vaše skrenulo s Puta pravog, i poslovi se vaši raspršili.

Ceznem da me Allah odvoji od vas i da mi da one koji imaju vece pravo da budu sa mnom nego vi. Boga mi, oni su ljudi mišljenja blagoslovljenog, rasudjivanja zdravog i govora pravog. Drze se podalje od nasilja. Prednjace na Putu i krecu se zurno stazom utrtom. Zato su zadobili vjeciti zivot buduci i casti prijatne.

Budite svjesni! Boga mi, mladic stasiti koraka poletnoga iz plemena Benu Sekif bit ce sigurno postavljen nad vama. Izjedat ce bilje vaše i istopiti salo vaše. Zato, o oce kotrljana, kazi nešto!

GOVOR 116.
Prekoravajuci škrce

Vi ne trošite imetak nikakav radi Onoga Koji gaje dao, niti izlazete opasnosti zivote svoje radi Onoga Koji ih je stvorio. Radi Boga uzivate pocast medu robovima Njegovim, ali vi ne ukazujete cast Bogu medu stvorovima Njegovim. Zato izvucite pouku iz toga što nastanjujete staništa onih koji su bili prije vas i iz odlaska brace vaše najblize.

GOVOR 117.
Pohvala odanih drugova njegovih

Vi ste zaštitnici Istine i braca u vjeri. Štit ste na danu nevolje i pouzdanici medu ljudima. Uz pomoc vašu zadajem udarac onome koji uzmice i gajim nadu u onoga koji pristupa. Zato mi pruzite pomoc koja je bez varke i od sumnje cista, jer, Boga mi, ja sam doista medu ljudima najpreci lju: dima.

GOVOR 118.
Zapovjednik vjernih okupio je ljude i podsticao ih na dzihad, ali su oni dugo šutjeli. Na to je rekao: "Šta vam je? Jeste li zanijemjeli?" Skupina jedna mu odgovori: "O Zapovjednice vjernih, istupiš li, bit cemo s tobom." Onda je Zapovjednik vjernih rekao:

Šta vam se dogodilo?! Ne mozete biti vodeni ispravno ni biti oni kojima je pokazan Put pravi. Trebam li istupiti u prilikama takvim? Zapravo, u okolnostima takvim naprijed ce ici neko koga odaberem izmedju vaših hrabrih i odvaznih. Nije neophodno da napustim vojsku, mjesto, riznicu javnu, prihod zemljišni, prosudjivanje medu muslimanima i razmatranje zahtjeva potrazitelja da bih predvodio jedan odred za drugim, krecuci se tamo-amo poput strijele bez pera koja leti treperavo.

Ja sam zaista osovina mlina. On se vrti na meni dok ostajem na mjestu svome. Cim bih ga napustio, središte vrtnje njegove bilo bi poremeceno, a donji kamen njegov takodjer bi bio poremecen. Tako mi Boga, to je vrlo loše mišljenje. Boga mi, da se ne nadam muceništvu u susretu mome s neprijateljem - a susret moj s njim je odredjen - zaista bih pripremio ja-halicu svoju, zatim bih se udaljio daleko od vas i ne bih vas trazio sve dok se razlikuju jug i sjever.

Nema koristi od brojne premoci vaše zato što nema jedinstva srca vaših. Doveo sam vas na put jasan, na kojem niko nece propasti, osim onog koji se sam upropasti. Onaj koji ustraje na njemu zadobit ce Dzennet, a onaj koji skrece ide u Dzehennem.

GOVOR 119.
O velicini Kuce Ciste i vaznosti zakona islama

Boga mi, imam znanje o prenošenju poruka, izvršenju obecanja i iskazima potpunim. Mi, porodica Poslanika, cuvamo kapije mudrosti i svjetlost ovoga. Pripazite, doista su zakoni vjere jedni, a puti njezini ispravni. Onaj ko ih se drzi stize i postize. A onaj koji se udaljio od njih zalutao je i kaje se.

Radite za Dan radi koga se pribavljaju zalihe i kada ce savjesti biti ispitivane. Onome kome razum njegov sada ne koristi razum mu je tudji u tome još nemocniji. A ono što je daleko od njega još je beskorisnije. Cuvajte se vatre cija je zega silna, cije je dno duboko, cija je odjeca gvozde i cije je pice gnoj krvavi. Pripazite! Zaista, uspomena lijepa na covjeka koju Allah Uzvišeni zadrzava medju ljudima bolja mu je od imetka koji ostavlja u nasljedstvo onome koji mu ne zahvaljuje.

GOVOR 120.
Neki covjek izmedju drugova Zapovjednika vjernih ustade i rece: "O Zapovjednice vjernih, prvo si nas odvratio od prosudjivanja sudaca izabranih, a potom si nam izdao naredbu za to. Ne znam koje je od to dvoje prilicnije." Zapovjednik vjernih udari rukom o ruku pa rece:

To je odmazda za prekršitelja prisege. Boga mi, da sam vas - kada sam vam naredio ono što sam vam naredio - prisilio na neugodnost, u kojoj je Allah dao dobro, pa ako ste vi bili ispravni, ja vas uputio, a ako ste skrenuli, ja vas ispravio, a ako ste odbili, ja vas suzbio, bilo bi to zaista najsigurnije.

Ali, s kim i kome?

Htio sam lijecenje svoje od vas, ali pokazalo se da ste mi bolest. Slicno je to vadjenju trna trnom. Trnje trnu trn.

Boze moj! Lijecnici izgubiše nadu o toj bolesti sudbonosnoj i umoriše se vaditelji vode konopom iz bunara tog.

Gdje su oni koji su pozvani u islam, pa ga prihvatili?! Ucili Kur'an, pa sudili po njemu?! Podsticani na borbu, pa nahrlili kao što deve nahrle prema mladuncadi svojoj?! Oni koji su izvukli sablje iz korica i išli diljem svijeta kao vojska koja nastupa sve red do reda! Neki od njih stradaše, a neki prezivješe. Ali njih nije veselila vijest o prezivjelima, niti im je sucut iskazivana za poginule. Oci njihove bijahu pobijeljele od plakanja. Zeluci njihovi prazni od posta. Usne njihove sasušene od moljenja. Puti njihove blijede od bdijenja nocnog. Na licima njihovim titrao je biljeg skrušenih. Eto, to su braca moja koja su otišla! Potrebno je da mi ceznemo za njima i grizemo ruke svoje što smo se rastali s njima.

Zaista, šejtan je oslobodio pute svoje za vas i zeli razvezati uzle vjere vaše jedan iza drugog i prouzrociti medu vama diobu umjesto zajednice. Odbijte podsticanje njegovo na zlo i misli njegove ruzne! Prihvatite savjet od onoga koji vam ga nudi i sacuvajte ga u pamcenjima svojim.

GOVOR 121.
Izrecen kada su haridzije ustrajavale u svom odbijanju sudovanja. Tada Zapovjednik vjernih ode u tabor njihov pa im se ovako obrati: "Bijaste li svi na Siffinu s nama?" Oni odgovoriše da neki bijahu a da neki ne bijahu. Zapovjednik vjernih rece:

Onda se razdvojite na skupine dvije. Prvu, onih koji bijahu na Siffinu, i drugu, onih koji ne bijahu, tako da se svakoj mogu obratiti onako kako prilici.

Tada povika ljudima:

Prestanite govoriti i budite mirni da cujete ono što kazem. Okrenite mi srca svoja. Od kojeg god zatrazimo svjedocenje neka ga da onako kako znanje nosi o tome.

A onda je Zapovjednik vjernih - mir neka je na njega! - dugo razgovarao s njima i tokom tog rekao:

Kad su uzdigli Kur'an radi varke, smicalice i prijevare, zar niste rekli: "Oni su braca naša i drugovi naši u prihvacanju islama. Oni zele od nas da prestanemo s borbom i traze zaštitu pomocu Knjige Boga, Slavljenog. Mišljenje je naše da se treba sloziti s njima i okoncati muke njihove." Onda sam vam rekao: U tome je vjera vanjština, ali unutarnjost je neprijateljstvo. Pocetak njezin je samilost, a svršetak kajanje. Zato ostanite vjerni gledištu svome i cvrsti na putu svome. Stisnite zube svoje za dzihad i ne obracajte paznju na viku vikaca. Ako mu se odazovete, zavest ce vas, ali ako ga ostavite, bit ce ponizen.

Ali to je bilo i vidio sam vas kako ste suglasni s tim. Boga mi, da sam to odbacio, ono ne bi bilo obavezno za mene, niti bi Allah navalio grijeh na mene. I, Boga mi, sad kad sam to prihvatio, zaista jedini zasluzujem da budem slijedjen, jer je, nema sumnje, Knjiga uz mene. Nikada se od nje nisam odvajao otkad sam prihvatio da budem s njom. Mi smo bili s Poslanikom - Allah blagoslovio njega i potomke njegove! - u bitkama u kojima su ubijanju bili izlozeni medu sobom ocevi, sinovi, braca i rodjaci. Pa ipak, sve nevolje i nedace samo su nas snazile u vjerovanju, napredovanju u Istini, u pokoravanju zapovijedi i u podnošenju bola od rana.

A sad se moramo boriti protiv brace naše u islamu zato što su u nj prodrli zavodjenje na put krivi, nepoštenje, sumnje i tumacenje. Ipak, ako otkrijemo nacin ikakav kojim ce nas Allah ponovno okupiti zajedno u metezu našem i kojim se mozemo medjusobno pribliziti, u bilo kakvim ostacima zajednickim medu nama, prihvatit cemo ga i odustati od svega drugog.

GOVOR 122.
Obracanje Zapovjednika vjernih drugovima njegovim na bojištu sifinskom O poticanju slabih i malodušnih u toku boja Dio govora istog

Ko god od vas osjeca odvaznost srca u toku boja i nalazi bilo kojeg od drugova svojih obeshrabrenoga neka ga štiti upravo onako kako štiti sebe, zahvaljujuci hrabrosti kojom je obdaren. Jer, da je Allah htio, ucinio bi i njega hrabrim kao i prvoga. Sigurno, smrt je tragalac hitar. Niti joj izmice onaj koji u kuci prebiva, niti je bjegunac moze osujetiti. Smrt najcasnija -jest biti ubijen! Tako mi Onoga, u Cijoj Ruci prebiva duša Ebu Talibova sina, tisuce udaraca sablje po meni lakše mi je od smrti u postelji koja nije u pokornosti Bogu.

Kao da vas gledam kako se oglašavate glasom slicnom šuštavom glasanju guštera. Vi ne potrazujete pravo svoje, niti se branite od tlacenja. Dopustili ste sebi slobodu na putu. Onaj ko navali doseze izbavljenje, dok onaj ko zaostaje propada u kolebanju svome.

GOVOR 123.
Da bi poticao pristaše svoje

Istaknite covjeka opremljenog oklopom naprijed, a neoklopljenog drzite iza. Stisnite zube svoje; to ce najbolje pomoci da sablje odskacu od lubanje. I poskocite na strane kopalja, jer to mijenja smjerove oštrica njihovih. Zatvorite oci, jer to snazi duh i smiruje srce. Utajite glasove, jer ce to otkloniti malodušnost.

Ne dozvolite da se svije zastava vaša, niti je ostavite samu. Ne predajite je nikome medu vama osim hrabrima i braniteljima casti medu vama, jer jedino oni istrajavaju ako se dogode nevolje; oni okruzuju zastave i opasuju ih sa strane obje, straga i sprijeda. Oni ne zaostaju iza njih, kako ih ne bi prepustili. Oni ne idu ispred njih, kako ih ne bi ostavili same. Neka se covjek zabavi protivnikom svojim i neka osobno pomaze bratu svom, te neka brata svoga ne prepušta protivniku njegovu, kako se ne bi obojica, protivnik njegov i protivnik brata njegova, udruzili protiv njega.

Boga mi, ako sada pobjegnete od sablje, necete ostati sigurni od sablje svijeta buduceg. Vi ste od Arapa na mjestu prvom i licnosti velike. Doista je u bjezanju gnjev Boziji, neprekidno ponizenje i trajna sramota. A, zasigurno, bjegunac ne produzuje zivot svoj, niti ce se išta uplesti izmedju njega i dana njegova. Koje onaj koji ide Bogu poput zednog što ide vodi? Dzennet lezi ispod oštrica kopalja. Danas ce se ugledi iskušavati.

Tako mi Boga! Ja sam zeljniji da se sukobim s njima nego što su oni da se vrate kucama svojim. Boze moj! Ako odbace istinu, rasturi skupinu njihovu, razjedini rijeci njihove i uništi ih zato što su grješni. Oni se nece pomaknuti s polozaja svojih sve dok neprekidno udaranje kopalja ne stvori prodore kroz koje vjetar moze proci, a udarci sablj i ne budu prosij ecali lubanj e, razbij ali kosti i slamali podlaktice i kolj enice, sve dok traje napad prethodnica za prethodnicima i juriš odreda za kojima dolaze snage iz pricuve da im pomognu, sve dok na gradove njihove ne budu neprekidno navaljivale vojske za vojskama i sve dok konji ne izgaze cak suprotne krajeve zemlje, tragove zivotinja njihovih i livade njihove.

GOVOR 124.
O haridzijama i mišljenju njihovom o presudi u sporu

Mi uistinu nismo postavili ljude za prosuditelje, vec smo uzeli Kur'an za presuditelja. Ovaj je Kur'an knjiga napisana izmedju korica dviju i ne govori jezikom. Zato on nuzno mora imati tumaca. Samo ljudi mogu biti tumaci takvi. Kad su nas ljudi pozvali da postavimo Kur'an za presuditelja medu nama, mi nismo mogli biti stranka koja se odvraca od Knjige Boga Uzvišenog. A Allah Uzvišeni kaze:

A ako se u necemu ne slazete, obratite se
Bogu i Poslaniku.

Obracanje Bogu znaci da sudimo po Knjizi Njegovoj, dok obracanje Poslaniku znaci da slijedimo Sunnet njegov. I zato, ako bi presudivanje u sporu uistinu bilo obavljeno prema Knjizi Bozijoj, mi bismo od svih ljudi bili najpravedniji njemu; i ako bi bilo presudjeno prema Sunnetu Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - mi bismo bili najpreci i najdostojniji toga.

Što se tice pitanja vašeg: "Zašto si dopustio da se izmedju tebe i njih oteze presudivanje?" - uradih tako samo zato da bi se otkrio neznalica i potvrdio znalac. Mozda ce Allah u miru ovome poboljšati stanje zajednice ove te ona nece biti šcepana za grkljan i nece se, kao ranije, buniti prije nego što se pokaze istina. Doista je pred Bogom najbolji onaj covjek koji više voli djelovati u skladu s pravdom, makar mu to uzrokovalo poteškocu i tugu, nego u skladu s krivdom, makar mu to donosilo dobit i uvecanje.

Zato, gdje ste zavedeni i otkud ste dovedeni?

Budite spremni da idete prema ljudima koji su se odmetnuli od Istine pa je ne vide, koji su zapleteni u cinjenje zla i ne popravljaju se. Oni su daleko od Knjige i skrenuli su s Puta. Vi niste dostojni da bi se na vas oslonilo, niti ste obdrzatelji casti da biste bili slijedjeni. Vi ste vrlo slabi u paljenju vatre vojevanja. Teško vama! Moram podnositi brige mnoge od vas onda kada vas zovem i onda kada vam govorim u povjerenju. Niti ste ljudi istinski slobodni u vrijeme poziva, niti ste braca pouzdana u vrijeme govorenja u povjerenju.

GOVOR 125.
Izrecen kada je Zapovjednik vjernih bio prekoren za raspodjelu jednaku

Nalazete li mi da moram traziti pomoc, tlaceci one nad kojima sam postavljen? Tako mi Boga, necu tako postupiti, sve dok svijet traje i sve dok jedna zvijezda nebom drugu vodi. Cak i kad bi imetak taj bio vlasništvo moje, razdijelio bih ga medu njima, a kamoli kad je imetak taj vlasništvo Bozije. Pripazite, doista je davanje imetka nekome ko nema prava na njega rasipništvo i trošenje. To onoga koji tako cini uzdize na svijetu ovom, ali ga ponizava na svijetu buducem. Ono ga pocašcuje pred ljudima, ali ga obešcašcuje kod Boga. Ako covjek daje imetak svoj onima koji nemaju pravo na njega ili ga ne zasluzuju, Allah ga ostavlja bez zahvalnosti njihove, a ljubav njihova uz to bit ce za druge. Onda, ako on zapadne u dane loše i zatreba pomoc njihovu, oni ce se pokazati drugovi najgori i prijatelji podli.

GOVOR 126.
O haridzijama

Ako ne prestajete vjerovati da idem krivo i zavedeno, zašto smatrate da su ljudi obicni medu sljedbenicima Muhammeda - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na porodicu njegovu! - zalutali poput mene, te ih optuzujete s krivicom mojom i drzite ih nevjernicima na racun grijeha mojih. Sablje vaše drzite na ramenima svojim i koristite ih pravo i krivo. Zabunom zamjenjujete one koji su pocinili grijehe s onima koji nisu. Znate daje Vjerovjesnik Boziji - mir i milost Boziji neka su s njim i s porodicom njegovom! - kamenovao preljubnika ozenjenog i nakon toga mu obavio molitvu i dozvolio nasljednicima njegovim da ga naslijede. On je pogubio ubojicu i dopustio nasljednicima njegovim da ga naslijede. Odsjekao je ruku kradljivcu i bicevao preljubnika neozenjenog, ali je toj dvojici dodijelio udio u plijenu ratnom i oni su ozenili muslimanke. Tako ih je Poslanik Boziji - mir i milost Boziji neka su s njim i porodicom njegovom! - kaznio za grijehe njihove i izvršio kaznu Boziju u pogledu njih, ali im nije uskratio prava njihova, što ih je dao islam, niti je izbrisao imena njihova medu sljedbenicima svojim.

Doista, vi ste ljudi najgori i vi ste oni koje je šejtan svrstao u redove svoje i otjerao u besputnu zemlju svoju. U pogledu mene, dvije vrste ljudi ce stradati: onaj koji me pretjerano voli, pa ga ta ljubav odvede od Istine, i onaj koji me pretjerano mrzi, pa ga mrznja odvede od Istine. Najbolji je covjek, što se mene tice, onaj koji je na putu srednjem. Zato, budite stalno na njemu i budite stalno s vecinom, jer zaista je Ruka Bozija na Zajednici. Cuvajte se razlazenja zato stoje onaj koji se odvoji od ljudi plijen šejtanu, upravo kao stoje ovca koja se odvoji od stada plijen vuku.

Pripazite, ko god zove tom smjeru - ubijte ga, cak ako se krije i pod turbanom ovim mojim. Dakako, dva prosuditelja su postavljena da ozive ono što Kur'an ozivljava i da unište ono što Kur'an uništava. Ozivljenje znaci ujediniti se na tome, a uništenje znaci razici se oko toga. Ako nas Kur'an upravlja njima, moramo ih slijediti, a ako njih upravlja nama, oni nas moraju slijediti u stopu. Oca ne imali! Nisam vam uzrokovao ni jednu nesrecu vašu, niti sam vas i u cemu prevario, niti vam donio pometnju bilo kakvu. Skupina vaša jednodušno je dala prijedlog u prilog ta dva covjeka i mi smo ih obavezali da se oni ne bi udaljavali od Kur'ana, ali su oni udaljili sebe od njega i napustili su Istinu iako su obojica bili upoznati s njom. Ta nepravda bila je nalog strasti njihove i tako su njome gazili, iako smo ih obavezali na sudjenje pravdom i ustrajavanje na Istini, da bi tako izbjegli zlo mišljenja svojih i obmanu presude svoje.

GOVOR 127.
O zbivanjima vaznim u Basri Dio govora istog koji se odnosi na Turke

O Ahnafu! Kao da ga vidim da napreduje s vojskom koja ne dize ni prašinu ni buku, niti joj škripe uzde, niti joj hrzu konji. Zemlju gaze nogama koje kao da su noge nojeva.

Onda je Zapovjednik vjernih rekao:

Teško vama [o ljudi] ulica nastanjenih i kuca ukrašenih, koje imaju krila poput krila lešinara i surle poput surli slonova, od onih od kojih, ako je jedan ubijen, oplakivan nije, i ako je jedan izgubljen, trazen nije. Okrecem svijet ovaj na lice njegovo, cijenim ga onakvim kakav je i gledam na njega okom koje mu pristaje.

Kao da gledam narod cija su lica poput štitova pokrivenih grubo srezanom kozom. Oblace se u haljine svilene i vunene i vole konje rasne. Ubijanje njihovo i prolijevanje krvi zbivat ce se bez zapreke, sve dok ranjeni ne budu hodili preko mrtvih i sve dok broj odbjeglih ne bude manji od broja zarobljenih.

Jedan od drugova njegovih rekao mu je: "O Zapovjednice vjernih, dato ti je znanje o sakrivenom." Na to je Zapovjednik vjernih, osmjehnuvši se, rekao covjeku koji je pripadao plemenu Benu Kelb:

O brate Kelbov! Nije ovo znanje o sakrivenom. Ovo sam stekao od onoga koji ima znanje. A što se tice znanja o sakrivenom, ono podrazumijeva znanje o Danu sudnjem i onome stoje Allah Uzvišeni obuhvatio u ajetu:

Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti.

Zato, Allah Uzvišeni jedino zna šta je u utrobama, muško ili zensko, ruzno ili lijepo, darezljivo ili škrto, nesretno ili sretno, te ko ce biti gorivo za Dzehennem, a ko ce biti u društvu vjerovjesnika u Dzennetu. To je znanje o sakrivenom koje ne zna niko osim Boga. Sve drugo je znanje kojem je Allah poucio Vjerovjesnika Svoga, a on je poucio mene i molio se za mene da ga srce moje sacuva u sebi i rebra moja zadrze.

GOVOR 128.
O mjerama i utezima, prolaznosti svijeta ovog i stanju zitelja njegovih

O robovi Boziji! Vi i sve cemu se nadate od svijeta ovog slicno je gostima koji imaju odredjeno vrijeme boravka, te duznicima koji su pozvani da plate. Zivot se skracuje, dok djelo biva sacuvano. Mnogi koji stalno rade uzalud to cine, a mnogi koji se trude na gubitku su. Vi ste u razdoblju kada koraci krjeposti idu natrag, a zla napreduju, te šejtan pojacava pohlepu svoju da upropasti ljude. Ovo je vrijeme kada je oprema njegova cvrsta, stupice njegove rasprostranjene i plijen mu postao lahak.

Upravi pogled svoj prema kome hoceš od ljudi; vidjet ceš ili siromaha koji trpi u oskudici, ili imucnoga koji blagodat Boziju zamjenjuje nevjerovanjem, ili škrca koji uvecava blago svoje, škrtareci onim u cemu je pravo Bozije, ili buntovnika koji se oglušuje na savjete. Gdje su vaši dobri i cestiti? Gdje su vaši slobodni i velikodušni? Gdje su oni od vas koji izbjegavaju varanje u poslovima svojim i ostaju pošteni u vladanju svome? Nisu li svi otišli s opakog, prolaznog i tegobnoga svijeta ovoga? Niste li ostavljeni medu ljudima koji su upravo poput smetlja i tako niski da usne izbjegavaju spominjanje njihovo i ne pomicu se cak da bi osudile niskost njihovu?!

Doista mi pripadamo Bogu i doista Njemu se vracamo!

Smutnja se pojavila i nema nikoga da joj se suprotstavi i izmijeni je, niti ikoga da odvrati od nje ili da suzdrzava od nje. Zar se vi, sa svojstvima takvim, nadate da cete osigurati prebivalište u kuci Svetosti Njegove i biti odani zaljubljenici u Njega?! Na zalost! Allah ne moze biti prevaren u pogledu Dzenneta Njegova, a zadovoljstvo Njegovo ne moze biti postignuto, izuzev pokornošcu Njemu. Prokletstvo Bozije na onima je koji naredjuju dobro, ali ga izostavljaju, i na onima koji odvracaju od zla, ali ga sami cine.

GOVOR 129.
Izrecen kada je Ebu Zerr - Allah mu se smilovao! - bio prognan prema Rebezu

O Ebu Zerru! Ti si se doista naljutio u ime Boga, te zato imaj nade u Onoga u ime Kojeg si se naljutio. Ljudi su se uplašili od tebe radi stvari svijeta ovog, dok si se ti njih uplašio radi vjere svoje. Zato prepusti im ono cega se oni plaše od tebe i odmakni se od njih, otklanjajuci ono cime te oni straše. Kako su oni ovisni o onom od cega ih ti odbijaš, a kako si ti neovisan o onom što ti oni uskracuju! Ti ceš uskoro znati koje dobitnik sjutra i koje najzavidniji. Cak ako bi nebesa i zemlje bili zatvoreni pojedincu nekom, a on bio svjestan Boga, Allah bi ih onda otvorio za njega. Samo ce te pravednost privlaciti, dok ce te nepravednost odbijati. Da si ti prihvatio svijet ovaj njihov, oni bi te zaista voljeli, te da si ti sudjelovao u tome, dali bi ti utocište.

GOVOR 130.
Uvjeti za prihvacanje hilafeta i svojstva vladara i upravitelja

O ljudi mišljenja razlazecih i srca razdvojenih, cija tijela su prisutna, ali cije su pameti odsutne. Vodim vas istinitosti, ali vi bjezite od tog poput koza i ovaca koje bjeze od rike lavlje. Kako mije teško otkriti vam tajne pravednosti ili ispraviti iskrivljenost istinitosti!

Boze moj, Ti znaš da ono što ucinismo nije bilo da bismo trazili moc, niti da bismo pribavili bilo šta od ispraznosti ovosvjetskih. Htjeli smo, radije, nanovo postaviti znake vjere Tvoje i uvesti napredovanje u gradove Tvoje, tako da potlaceni medu stvorovima Tvojim mogu biti sigurni i da napuštene od granica Tvojih budu postavljene. Boze moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je cuo i odazvao se. Niko mi nije prethodio u molitvi, osim Poslanika Bozijeg - neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!

Vi znate, doista, da onaj kome su povjereni cast, zivot, plijen ratni, naredbe zakonske i vodjenje muslimana ne smije biti škrtac, buduci da bi ga pohlepa njegova usmjeravala prema imetku njihovom; ne smije biti ni neznalica, buduci da bi ih tad zaveo neznanjem svojim; ne smije biti ni grub u ponašanju da ih ne bi odbio grubošcu svojom; ne smije ni nepravedno raditi s imetkom dajuci prednost skupini jednoj nad drugom; ne smije ni primati mito dok donosi odluke, buduci da bi pronevjerio prava i zadrzao ih bez okoncanja; i ne smije zanemariti Sunnet, buduci da bi upropastio ljude.

GOVOR 131.
Upozorenje o smrti i savjetovanje Dio govora istog

Hvala Mu za sve što On uzima ili daje i za sve cime nas pogadja i iskušava. On zna sve stoje skriveno i On vidi sve što se taji. On zna sve što grudi sadrze ili oci kriju. Mi iznosimo dokaz da nema boga osim Njega i daje On izabrao i poslao Muhammeda - mir neka je na nj i na porodicu njegovu! Taj je dokaz iznošen tajno i javno, srcem i jezikom!

Boga mi, doista je to zbilja, a ne šala, istina, a ne izmišljotina. To nije ništa drugo do smrt. Pozivatelj njezin se cuje najdalje, a gonic njezin je najbrzi. Nemojte nipošto da vas svjetina zavara. Vidjeli ste one koji su zivjeli prije vas, zgrtali imetak, plašili se siromaštva i osjecali se sigurnim od ucinaka njegovih, koji su se nadali nadugo ne misleci na smrt. Kako ih je onda smrt sustigla, istjerala iz zavicaja njihovih i izvukla iz sigurnih mjesta njihovih?! Nošeni su u tabutima, ljudi su bili zabavljeni oko njih jedni za drugima, prenoseci ih na ramenima i podupiruci ih rukama.

Zar niste ocevici onih koji su nadugo snovali, cvrsto gradili i dosta grabili, pa im kuce bijahu pretvorene u grobove, a ono što su sakupljali u ruševinu. Vlasništvo njihovo je prešlo na nasljednike njihove, a bracni drugovi njihovi su pripali drugima. Oni ne mogu pridodati dobrim djelima svojim ništa, niti prizivati milost u pogledu djela loših. Zato, ko god srce svoje ispunjava strahom prema Bogu postize polozaj prvaka i djelovanje je njegovo uspješno. Brinite se za to i cinite za Dzennet sve što mozete. Doista, svijet ovaj nije ucinjen mjestom stalnog boravljenja vašeg, nego je stvoren kao staza da biste vi od njega mogli uzeti zalihe djela vaših za kucu vjecnu. Budite spremni za odlazenje odavde i drzite blizu jahace zivotinje svoje radi polaska.