ArticleID PicAddress Subject Date
{ArticleID}
{Header}
{Subject}

{Comment}

 {StringDate}
 
 
 
 
 
 
 
ViewArticlePage
 
 
 
  • Tekstovi o Ehlul bejtu:  
  • 2011-07-09 1:21:2  
  • CountVisit : 47   
  • Sendtofriend
  •  
  •  
  • O ljudi! Ako se budete čvrsto držali onog što vam ostavljam, poslije mene nikad nećete skrenuti sa pravog puta. To su Allahova knjiga i moja porodica, moj Ehlul Bejt.

    (SUNNAT AT TIRMIZI, HADIS 4036)

    Od Jezida ibn Hajjana r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. jednog dana prisutnima održao sljedeći govor: ''O ljudi, ja sam samo čovjek. Skoro će doći izaslanik moga Gospodara i ja ću se odazvati Njegovom pozivu. Ali ja vam ostavljam dvije velike stvari: jedna je Allahova s.a.v.s. Knjiga u kojoj se nalazi uputa i svjetlo. Ko se bude toga pridržavao biće na pravom putu, a ko to napusti biće u zabludi. Druga je moja porodica, za nju se uvijek sjećajte Allaha s.v.t.'' Sahihul Muslim 4/1873, Sahih Ibn Huzejme 4/63

     Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ostavljam vam dvije velike i vrijedne stvari, jednu veću od druge. Allahovu Knjigu – pruženo uže od Neba do Zemlje, i moju porodicu. To dvoje nikad neće biti odvojeno jedno od drugog, sve dok se ne sretne na džennetskom Bazenu (Hawdu) (Ahmed ibn Hanbel).''

    U drugoj verziji istog hadisa se još i dodaje: “...ako je se budete držali (mog ehlu-l-bejta), nikada nećete zalutati nakon mene!’'

     

    Kada  nas u našem životu zadesi tuga i bol zbog gubitka voljenog roditelja, majke ili oca,  ublažavamo je i sebi olakšavamo prisjećajući se trenutaka  dok su oni bili živi. Sjećamo se lijepih  trenutaka dok smo bili zajedno, njihovih riječi, pouka. Ako nam se taj događaj desi dok smo još u mladosti onda nam vremenom sjećanje na njihove likove postaje mutno ali zato riječi i njihovi postupci zauzimaju visoko mjesto u našem prosuđivanju i razmišljanju.

    To je i shvatljivo., jer to su naši roditelji. Oni veliki ljudi koji su nad rodili, othranili, odgajali, brižljivo  pazili na nas kroz sve one godine djetinje kada  nismo mogli živjeti bez njihove pomoći. To su naši roditelji koji su nas voljeli i u onim trenucima kada  samo možda činili loše stvari zbog kojih su nas drugi prezirali. To su naši roditelji za koje smo uvijek znali da ih naša radost usrećuje i naša tuga boli čak i više nego nas same.

    Dobro znamo koliku važnost imaju riječi naših roditelja izgovorene pred  preseljenje na Ahiret. Ukoliko iole imamo u sebi ljudske prirode i ljudske ljubavi, kroz čitav svoj život čuvat ćemo emanet tih riječi i emanet uspomene na njih.

    Sve ovo je prirodno i normalno, pa stoga, shvatljivim se čini i da na početku navedenom hadisu, mi muslimani,  pridamo veliki značaj, shodno važnosti i veličini poruke koja je izrečena u hadisu. Milost svjetova, Pečat Božijih poslanika, Nama najljepši uzor savjetuje nas na kratak i jednostavan način kako da ostanemo na pravom putu, čime da se pomognemo kako bi ovaj dunjalučki život živjeli na način da nas vodi istinskoj sreći kojoj žudi svaka naša duša, obećanom Džennetu.

    Ovaj hadis prenosi se na nekoliko mjesta u potvrđenim knjigama hadisa i njegova autentičnost je potvrđena, na nekim mjestima se nakon «Kur'ana spominje «moj sunnet» te ću kroz dostupnu literaturu i svoje skromno znanje u nastavku ove knjige posvetiti pažnju i tom segmentu Poslanikove  oporuke  unutar ovog hadisa.

     

    U hadisu su spomenute dvije stvari: Allahova knjiga Kur'an i Poslanikova porodica (Ehlul-bejt).

    Budući da po pitanju samog značenja i defnicije Kur'ana nema razlika  u početku  ću iznijeti stavove islamskih učenjaka po pitanuju definicije Ehlul-bejta:

    Ehlu-l-bejt u tradicionalnom tefsiru


         Tradicionalni tefsir (et-tefsiru bi-l-me’sur) podrazumijeva tumačenje Kur’ana Kur’anom, zatim hadisima Allahovog poslanika, s.a.v.s., te izrekama ashaba i tabi’ina. Kao takav, on se smatra osnovom svih drugih tefsira, jer svaki komentator Kur’ana mora prvenstveno tražiti utemeljenost za svoje stavove prvo u samome Kur’anu koji je glavni izvor vjere islama, te u hadisima Allahovog poslanika, s.a.v.s., koji je u sklopu svoje političke misije zadužen da ljudima (pro)tumači Kur’an,

         Imam Ibnu Kesir se smatra autentičnim predstavnikom islamske tradicije. Dovoljno je baciti makar i letimičan pogled u njegovu bogatu biografiju, pa uočiti veličinu njegovog naučnog lika i djela, koja se, ponajviše, manifestira kroz perfektno poznavanje islamske tradicije, vješto ukomponovanje u razumijevanje i tumačenje Božije riječi i Poruke. Njegov Tefsir Kur’ana Časnog, sa svojom širinom i utemeljenošću, uz lahkoću stila, najbolji je dokaz te autentičnosti.

         Tematika vezana za Ehlu-l-bejt je vrlo važna za sve muslimane i pripadnike ummeta Muhammedovog, s.a.v.s. Jer Bejt o kojem je riječ je Bejt (Kuća) Poslanika, s.a.v.s., koji je posljednji dostavitelj Allahove Riječi i Upute ljudskome rodu. Nema ni najmanje sumnje da njegov Whl (Porodica) predstavlja potomstvo najčasnije kuće koja se na Zemlji pojavila; slavom, ljepotom i porijeklom.

         Ova studija je imala za cilj da ukratko iznese kako je jedan autentičan predstavnik islamske tradicije. Imam ibnu Kesir ed Dimški u svome Tefsiru, razmatrao tematiku Ehlu-l-bejta.

         Po Ibn Kesiru, pojam Ehlu-l-bejt, koji se spominje na kraju 33. ajeta sure El- Ahzab, ne odnosi se samo na Poslanikovu, s.a.v.s., užu porodicu (njega, njegovu kćerku h. Fatimu, zeta h. Aliju i njihove sinove, h. Hasana i Husejna (r.a.), već obuhvata i Poslanikove, s.a.v.s., žene. A ajet u kojem se spominje Ehlu-l-bejt nalazi se u kontekstu koji je u cijelosti posvećen ženama Allahovog poslanika, s.a.v.s., počevši od riječi Uzvišenog u 28. Ajetu ove sure: “O Vjerovjesniče reci ženama svojim: ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj onda se odlučite …” pa preko 32. ajeta u kojem se naglašava: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!”, i zaključimo sa 34. ajetom u kojem Svevišnji kaže: “I pamtite (o vi žene Vjerovjesnikove) ajete i mudrost koji se kazuju u domovima vašim”.

         Shodno tome, smatra Ibnu Kesir, žene Allahovog poslanika, s.a.v.s., ulaze u sastav njegove porodice (Ehlu-l-bejta). Međutim, pojam Ehlu-l-bejta je općenitiji od toga da se svodi samo na Poslanikove žene. U prilog tome dolazi mnoštvo tradicijskih predanja koja prenose autori poznatih hadiskih djela, u njihovu autentičnost i vjerodostojnost nema ni najmanje sumnje.

         Sa ovakvim shvaćanjem Ehlu-l-bejt, pored njega, Poslanika, s.a.v.s., njegove uže porodice (h. Fatime, h. Alije, h. Hasana i Husejna r.a.,), obuhvata i njegove supruge, saglasni su brojni komentatori Kur’ana, koji su živjeli i prije i poslije imama Ibnu Kesira. Od ranijih, spomenuli smo imama Et-Taberija (umro 310.h.) autora ogromne enciklopedije tradicionalnog tefsira poznate kao Džamiu-l-bejan ‘an te’vili aji-l-Kur’an, zatim imama El-Kurtubija (umro 671.h.) autora čuvenog El-Džami’u li ahkami-l-Kur’an, i dr. Od kasnijih, dovoljno je spomenuti imama Eš-Ševkanija (umro 1250. h.) autora tradicionalno/racionalnog komentara Fethu-l-Kadira.

         Ovakvo shvaćanje Ehlu-l-bejta, ne samo da je potrebno zbog nužnosti poštovanja i respekta onih koje Allah Uzvišeni naziva sa “Ummehatu-l-mu’minine” (Majke pravovjernih), već ovakvo shvaćanje uveliko nudi i omogućava, bar djelimično postizanje, toliko očekivanog, muslimanskog jedinstva, preporoda i napretka. Dr. Robert Gleave (University of Bristol)


    Ahl al-Bayt u teologiji, pravu i kur'anskoj egzegezi: tri primjera

         U ovom radu autor analizira tri primjera (teološki, juristički i egzegetski) u kojima je istražena i predstavljena uloga Ahl al-Bayta. Centralno mjesto u radu zauzima impresivno djelo Shaykh Muhammada b. Hasana al-Tusija (u. 460./1097.), uz reference i na druge autore djela o kalamu, fiqhu i tafsiru. No, Tusi predstavlja najbolju polazišnu tačku za sagledavanje pozicije Ahl al-Bayta, naročito s obzirom na Tusijevu upućenost u ove tri različite (ali komplementarne) znanosti te njegovu važnost u historiji islamskog mišljenja.

         Tusi otvara novu eru u islamskoj misli, u smislu da se sva pažnja ne usredotočuje na puko pobrojavanje hadisa prenesenih od Poslanika i imama, već na detaljnu analizu ovih vrela, čime se uspostavlja novi intelektualni sistem. Tri primjera analizirana u ovom radu su:
    1) iz tafsira – analiza locus elassicus kur'anskog ajeta 33:33 (Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti.);
    2) iz fiqha – pitanje humsa i njegove distribucije među Benu Hašimom, što uključuje Ahl al-Bayt;
    3) iz kalama – argumenti o ekskluzivnoj čistoti od grijeha (isma) i posebnoj Božijoj naklonosti (lutf) spram Poslanika i njegovog potomstva, odnosno njih četrnaest.

    Dr. Zuhdija Adilović

    Ehlu-l-bejt u hadisima Poslanika, s.a.v.s.


    “Allah `eli od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstraniti, i da vas potpuno o~isti.” (El-Ahzab, 33)

    Ko su Ehlu-l-bejt?

    Termin Ehlu-l-bejt spominje se u Kur’anu na dva mjesta. U sedamdeset tre}em ajetu sure “Hud” gdje Allah d`. {. ka`e: “Allahova milost i blagoslovi njegovi su na vama, obitelji vjerovjesni~koj.” Svi komentatori Kur’an saglasni su da se ovaj ajet odnosi na porodicu Ibrahima a. s.

    Drugi ajet jeste naprijed citirani ajet iz sure El-Ahzab i svi komentatori Kur’ana sla`u se da se ovaj ajet odnosi na porodicu Poslanika s.a.v.s. Muslimani su usvojili ovaj kur’anski termin i termin ehlu-l-bejt koriste isklju~ivo kao naziv za porodicu Poslanika s.a.v.s. Termin “ehl” u arapskom jeziku:
    Ez-Zebidi ka`e: “Ehlu-r-red`uli zevd`etuhu, ve jedhulu fihi-l-evlad” (Ehl ~ovjeka je prvenstveno njegova supruga, a zatim i njegova djeca) Allah d`. {. ka`e: “...ve sare bi ehlihi...” “...i po|e s porodicom svojom...” (El-Kasas, 29) “t.j. sa svojom suprugom i djecom.”

    Iz navedenih citata jasno zaklju~ujemo da se u porodicu Poslanika s.a.v.s., prije svega, ubrajaju supruge Poslanika s. a. v. s. a zatim njegova rodbina i njegovi potomci. To potvr|uje kur’anski ajet kojeg sam naveo na po~etku ovog rada. Allah d`. {. ka`e: “O `ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge `ene! Ako se Allaha bojite, na sebe pa`nju govorom ne skre}ite, pa da u napast do|e onaj ~ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U ku}ama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davna paganska doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slu{ajte! Allah `eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstraniti, i da vas potpuno o~isti.” (El-Ahzab, 32-33) Alu Resulillah su uku}ani Poslanika s.a.v.s. i njegova rodbina – potomci Ha{imovi.

    Mr. Muharem Omerdić

    EHLI BEJT U STAVOVIMA AKAIDSKIH I ŠERIJATSKO-PRAVNIH ŠKOLA


         Islamski učenjaci su se podijelili u mišljenju: Ko su članovi Ehli bejta? Javila su se četiri stava a zastupaju ih veoma autoritativni i priznati učenjaci zbog čega se o ovom pitanju ima mjesta i povoda raspravljati.
    - Ehli bejt su Poslanikove, s.a., žene
    - Ehli bejt su četiri osobe: Alija, Fatima, Hasan i Husejn, r.a.
    - Ehli bejt su Poslanikove, s.a. žene, te Alija, Fatima, Hasan Husejn, r.a.
    - Ehli bejt su Hašimovi potomci, tj. Alina, Akîlova, Džaferova i Abbasova porodica.

    U Kur’anu se ističe Poslanikova, s.a., pažnja prema Ehl-i bejtu: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske. (Eš-Šura, 23) Buhari prenosi značenje ovih riječi: “Da me (Poslanika) pazite u pogledu moje rodbine”, tj. da im činite dobročinstvo i da prema njima lijepo postupate... Tumačenjem ovoga ajeta bavio se ashab, učenjak Ummeta i tumač Kur’ana, ‘Abdullah ibn-Abbas, r.a., što je zabilježio Buhari. U duljem hadisu koji je Poslanik, s.a., izrekao u govoru kod Humma on je pozvao na pažnju Ehl-i bejta rekavši: “Allahom vas opominjem na moj Ehli bejt!” Ovim se ističe preporuka prema Resulullahovoj porodici, naredba da im se čini dobročinstvo, da se poštuju i da im se odaju počasti.

         Ehli bejt su, uistinu, čisto potomstvo najčasnije kuće koja se na Zemlji pojavila; slavom, ljepotom i porijeklom. Posebno ako ta porodica živi istinskim sunnetom Vjerovjesnikovim, jasnim i veličanstvenim, kao što su to bili prethodnici poput Alije i njegovog potomstva r.a., neka je Allah sa njima svima zadovoljan. Potvrđeno je u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, s.a., rekao u svojoj hutbi u Gadir-Hum: “Uistinu vam ostavljam dvije vrijednote; Allahovu Knjigu i svoje potomstvo. Oni se uistinu razići neće, a prići će mome Havdu.” Prenosi imam Ahmed da Vjerovjesnik, s.a., rekao: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće iman ući u srce čovjeka dok vas (Ehli bejt) radi Allaha i njegovog Poslanika ne zavoli.’” Prenosi Buhari da je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., rekao: “Cijenite Muhammeda, s.a., cijeneći njegovu porodicu.” A es-Siddik, r.a., je rekao Aliji, r.a.: “Tako mi Allaha, draža mi je rodbina Allahovog Poslanika nego da održavam rodbinske veze sa svojom rodbinom.”

         Kao što nije slučajan izbor Muhammeda, s.a., za posljednjeg Allahovog poslanika i vjerovjesnika, isto tako, nije slučajan ni izbor njegove porodice najodgojenijom i najodabranijom porodicom u povijesti ljudskog roda. Ehli bejt je neodvojiv od njega jer je najdirektnije vezan za najodabranijeg čovjeka koji je u sebi sakupio sve vrline koje pretpostavlja Objava.

    Sam Poslanik, s.a., je dao odgoj svom Ehli bejtu. Zbog toga je jasna pozornost Kur’ana i Sunneta na njegovu porodicu.

    Ibrahim Avdić

    IMA LI EHLU-L-BEJTA U KUR’ANU?


         Kroz cijelu islamsku historiju vođena je polemika o dvanaestorici odabranih, ko su zapravo oni?
    -“A ja ću ti ga donijeti” – reče onaj koji je imao znanja iz Knjige (elezi 'indehu 'ilm min el-kitab) prije nego što okom trepneš... ” (Neml:40) Prema većini historičara onaj koji je donio kraljicin prijesto u treptaju oka bio je Asif ibn Burhija, Sulejmanov, a.s., ministar i sestrić. U tefsirima se kaže da je bio toliko pobožan i Bogu odan da je, imajući uvid u neka znanja iz Knjige, priskrbio znanje najuzvišenijeg Božijeg imena čijim spomenom sve stvari postaju ponizne i pokorne. K tomu, još za razliku od Ifrita koji se oslanjao na svoju snagu, Asifa je njegovo znanje iz Nebeske Knjige direktno konektovalo na Božiju moć, otuda njegova takva sposobnost da brže od treptaja oka dopremi kraljicin prijesto sa udaljenosti nekoliko hiljada kilometara. -Oni koji ne vjeruju govore: “Ti nisi Poslanik!” Reci: “Meni i vama dovoljan će biti svjedok Allah i onaj koji posjeduje znanje cijele Knjige (ve men 'indehu 'ilmu-l-kitab). (Ra’d:43)

         Bilo bi čudno da Sulejman, a.s., ima čovjeka onakvih potencijala a da takvog nema Muhamed, s.a.v.a., Jer logično bi bilo, budući da poslanik Muhamed sukusira sva znanja prijašnjih objava i prijašnjih poslanika, da i njegov ministar ili opunomoćenik sublimira u sebi stanovito veće sposobnoasti nego li su to imali pojedini oponomoćenici prethodnih poslanika. Iz upravo navedenog ajeta vidi se da naš Poslanik osim Allaha za svjedoka svoje poslaničke istine zaziva i nekoga iz svoga Ummeta koji posjeduje znanje cijele Knjige. Dakle dok je Asif svoju nadnaravnu moć mogao zahvaliti djelimičnom posjedovanju znanja iz Knjige, sada vidimo da Muhamed s.a.v.a., ima nekog svog pomagača koji, zahvaljujući postizanju znanja cijele Knjige, posjeduje znatno veću moć negoli je to imao Asif. Enigmu ko je taj Poslanikov pomagač, pokušajmo dokučiti sklapanjem mozaika više Kur'anskih ajeta potencijalno posvećenih ovakvim osobama.

    Što se tiče prvog izvora, Kur'ana, to je Allahov, subhanehu ve te'ala, govor sadržan u Knjizi Njegovoj, koju je obavezan slijediti svaki pripadnik Islama i staviti se u okvire Njenih propisa. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: "Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! - A kako vi malo pouku primate!" A'raf 3. ''A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala.'' En'am 155. ''… A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje." Maide 15-16. ''Zaista oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni!... A on je, zaista, Knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga." Fussilet 41-42. ''…A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem…'' En'am 19. "Ovo je obznana ljudima, i da njome budu opomenuti, i da znaju da je samo On Jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!" Ibrahim 52. O ovom pitanju su ajeti mnogobrojni, a također vjerodostojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz kojih se vidi naredba prihvatanja i pridržavanja Kur'ana. Ko ga se bude držao na pravom je putu, a ko ga napusti odlutao je. U prilog navedenom je i ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na oprosnom hadždžu, u svom govoru na Arefatu: ''Ostavljam vam nešto, čega, ako se budete pridržavali, nećete nikad zalutati, to je Kur'an, Knjiga Allahova.'' Muslim Imam Muslim u svom Sahihu prenosi od Zeida ibn Erkama, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ostavljam vam dvije teške stvari. Prva je Allahova, subhanehu ve teala, Knjiga u kojoj je uputa i svjetlo, pa uzmite je i čvrsto se za nju držite…'' Upozoravajući na Kur'an, i pobuđujući simpatije prema njemu, nastavio je: '' I ostavljam vam svoju porodicu. Radi Allaha se prisjetite moje porodice.'' U drugoj verziji hadisa kaže se za Kur'an: ''To je Allahovo uže. Ko ga se bude držao na pravom je putu, a ko ga napusti, odlutao je.'' O ovom pitanju su hadisi mnogobrojni. Učeni ashabi su se složili, a i učenjaci i teolozi kasnijih generacija, da je dužnost pridržavati se Kur'ana i propise izvoditi iz njega, razumijevati ga pomoću sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je dovoljno i daje sigurnost od zastranjivanja u ovim pitanjima. Što se tiče drugog izvora, od općeprihvaćena tri, to je ono što je vjerodostojnim putem preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove riječi, način rada i prešutna odobrenja. Svi su u to vjerovali, od učenih ashaba  pa dalje, muslimani svih generacija, smatrajući to potrebnim i poučavajući narod tome. O ovom su pisali autori, naročito oni koji su se bavili šerijatskim pravom i njegovim znanostima, u čijim djelima su izneseni mnogobrojni dokazi. U prilog ovome ima Kur'anskih ajeta kojima Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje pridržavanje sunneta i pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako i kada on umre, jer je on poslan svim ljudima, svima je naređeno da ga slijede i da mu se pokoravaju sve do Sudnjeg dana, jer je on tumač jasne Knjige Allahove. To tumačenje je sadržano u njegovim riječima, djelima i prešutnim odobrenjima. Da nije sunneta, muslimani ne bi znali broj rekata u namazima, njihove sadržaje i sveg onog što je potrebno obaviti u njima. Ne bi znali razjasniti propise posta, zekata, hadždža, džihada i el-emru bi-l-ma'ruf we-n-nehaju 'ani-l-munker (naređivanja dobra i zabranjivanja zla). Ne bi znali propise međusobnog komuniciranja, propise o braku i onog čemu je Allah, subhanehu ve te'ala, odredio granice sa naredbama ili zabranama. U prilog navedenom su mnogobrojni ajeti iz Kur'ana, od kojih su i ovi: "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku kako bi vam milost ukazana bila!" Ali 'Imran 132. "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!" Nisa 59. "Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu, a ko glavu okrene, pa Mi te nismo poslali da im čuvar budeš!" Nisa 80. Kako je moguće pokoravati mu se, a istovremeno odustajati i razilaziti se o onome što je u Kur'anu i sunnetu sasvim jasno i izričito rečeno, tvrdeći bez osnova i olahko da za sunnetom nema potrebe, ili da, generalno uzimajući, sunnet nije izvorno sačuvan, mada postoje pouzdani dokazi o njegovoj originalnosti i autentičnosti. Ove riječi su stanje koje je Allah, subhanehu ve te'ala, dopustio da nastane među Njegovim robovima, u čemu On neće da ima udjela. Ovo su licemjerne tvrdnje zalutalih, koji, faktički i ne vjeruju u Allaha i loše misli o Njemu. Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: ''…A tebi objavljujemo Kur'an, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili." Nahl 44.

    "Mi tebi objavljujemo Knjigu, da bi im objasnio ono oko čega se razilaze i da bude vjernicima uputa i milost." Nahl 64. Kako će dozvoliti Allah, subhanehu ve teala, Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjavanje Objave vjernicima, ako njegov sunnet ne postoji, ili ako za njim nema potrebe? Slično tome su riječi Allaha, subhanehu ve teala: ''Reci: Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku! A ako se okrenete, on je dužan da radi ono što se njemu naređuje, a vi ste dužni ono što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.'' Nur 54. ''A vi namaz obavljajte, zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.'' Nur 56. U poglavlju A'raf se nalazi i ovaj ajet u kojem Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: ''Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste bili upućeni!" A'raf 158.

    O KUR'ANU

    Ehlul bejt

    Poslanik Muhammed s.a.v. je rekao: “Neka Allah usreći onoga ko čuje moju izreku, zapamti je, razumije je i prepriča je onako kako ju je čuo. Prenosilac znanja ne mora biti učenjak, ali on može prenijeti znanje učenoj osobi.” Poslanikovi hadisi, pored Allahove Knjige, služe kao izvor zakonodavstva na koji se muslimani oslanjaju kako bi pronašli presude, zakone i uputstva. Sunnet je kljuc za interpretaciju Kur’ana i pomocu njega se daje praktican oblik kur’anskim pravnim, ideoloskim i obrazovnim konceptima i sadrzaju. Svaka rijec u kur’anskom tekstu je vjecni dragulj koji sadrzi mudrosti i Bozanske zakone koje sunnet treba da objasni i protumaci. Poslanik s.a.v., kao primalac Bozije objave, znao je tacno znacenje i svrhu Bozije poruke i njene uzvisene ciljeve. Zbog toga smatramo da je Poslanikov sunnet vjecno proljece koje nikad ne presusuje i vjecna istina kojoj laz ne moze prici ni sa koje strane. On je prakticna manifestacija zakona zivota i nacrt za srecu covjecanstva. Vrijednost sunneta je vjecna kao i vrijednost Kur’ana. Ovo je izrazeno u sljedecim ajetima: “Ono sto vam Poslanik da uzmite, a ono sto vam zabrani, ostavite...” (59:7); “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu...” (33:21); “A ako se u necemu ne slazete, obratite se Allahu i Poslaniku...” (4:59).
    Ehlulbejt se cvrsto pridrzavao ovih Bozanskih naredbi, kao i oni koji su slijedili njihov blistavi put tefsira, hadisa, zakonodavstva, i akaida. Imami Ehlulbejta su se borili, podnosili mucenje, zatvor, progonstvo pa cak i mucenicku smrt radi cuvanja poruke Svemoguceg Allaha i cistog sunneta Bozijeg Poslanika, pokazujuci muslimanima njihovu prakticnu primjenu u svakodnevnom zivotu. Njihov put nije bio lezaj od ruza, i kao sto je to uvijek bio slucaj sa pravednicima, morali su da se suoce sa dvolicnjacima i varalicama, cija su srca bila ispunjena osvetnickim zarom protiv islama. Ti opsjenjivaci, koji su se predstavljali kao muslimani kako bi iskrivili i unistili Poslanikov sunnet, nikada nisu propustali priliku da zavedu prostodusne ljude tako sto su pogresno tumacili Boziju objavu i pripisivali joj kriva znacenja. Oni su cak izmisljali lazne hadise kako bi poduprli svoje zlokobne namjere.
    Uzimajuci u obzir ovakve intrige, uloga Ehlulbejta u cuvanju Poslanikovog cistog sunneta bila je jos vaznija. Njihov posao je bio jedinstven – da dobro sacuvaju i vjerno prenesu hadise Poslanika islama u njihovom pravom obliku. Kao rezultat, oni su se borili protiv novotarija u vjeri i protiv svih vrsta iskrivljavanja. Oni su zagovarali iskreno pridrzavanje Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta, podsticuci muslimane da koriste Kur’an kao kriterijum za prosudjivanje autenticnosti hadisa, buduci da je casni Kur’an imun od bilo kakvog falsifikovanja i cudesno je sacuvan onakav kakav je i bio kada ga je melek Dzibril prenio Poslaniku Muhammedu s.a.v.. “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti!” (15:9).
    Jasno je da je Allah preuzeo na Sebe da sacuva Svoje objavljene rijeci od bilo kakvih izmjena i odrzi ih cistim od iskrivljavanja, intriga i krivotvorenja. U tom pogledu, Zapovijednik vjernika, imam Ali je rekao: “Osnove pojavljivanja zala su prohtijevi koji se slijede i pravila koja su novostvorena. Ovo je protiv Allahove Knjige. Ljudi saradjuju jedni sa drugima u tim stvarima cak i ako je to protiv Allahove vjere. Allahov Poslanik s.a.v. je rekao: “Svaka novotarija (bid’a) je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru.” Abdullah ibn Ebi Ja’fur kaze da je jednom upitao imama Sadika o razlikama u hadisima od nekih pouzdanih kao i sumnjivih osoba. Imam je odgovorio: “Ako naidjes na hadis koji se slaze sa Allahovom Knjigom, ili drugim utemeljenim, dobro poznatim Poslanikovim hadisima, uzmi ga” Ejjub ibn Hur kaze: “Cuo sam Ebu Abdullaha (imama Sadika) kad kaze: ‘Sve se mora vratiti na Allahovu Knjigu i sunnet, a svaki “hadis” koji se ne slaze sa Allahovom Knjigom nije nista drugo do izmisljen’.” Ejjub ibn Rasid takodje citira da je imam Sadik rekao: “Svaki hadis koji se ne slaze sa Kur’anom je izmisljen.” Imam Sadik kaze da je Boziji Poslanik s.a.v. rekao: “Ko god se bude drzao mog sunneta onda kada se budu pojavile razlike u mom Ummetu, imace nagradu stotinu sehida.”
    Jednom je neka osoba dosla kod Imama Alija a.s. i upitala ga o znacenju rijeci “sunnet”, “novotarija”, “zajednica” i “sekta”. Imam Ali je odgovorio: “Sunnet je ono sto je radio Allahov Poslanik, novotarija je ono sto je izmisljeno nakon njega, zajednicu sacinjavaju pravednici pa makar (bili) u manjini, a sektu sacinjavaju oni na krivom putu pa makar (bili) u vecini.” Jos jedna izreka imama Alija glasi: “Postoje dvije vrste sunneta: obavezni sunnet, cije je slijedjenje uputa, a zapostavljanje grijeh, i dobrovoljni sunnet, cije je slijedjenje vrlina, a izostavljanje nije grijeh.”
    Imam Sadik citirajuci imama Alija kaze: “Nad svakom istinom postoji realnost, a nad svakim ispravnim nacinom postoji svjetlost. Sta god se slaze sa Allahovom Knjigom uzmite, a sta god joj se suprotstavlja ostavite.” On je takodjer rekao: “Neka se Allah smiluje na svakoga ko prenese rijeci Bozijeg Poslanika bez izmjene, cak i ako ga ljudi napadaju.” Zapovijednik vjernika, imam Ali kaze da je cuo Allahovog Poslanika da je rekao: “Ako do vas dospije hadis sa nelogicnostima, ciji dijelovi su suprotstavljeni jedan drugom, on ne moze biti od mene i ja to nisam rekao, cak i ako kazu da sam rekao. Ako do vas dospije hadis ciji dijelovi nisu medjusobno suprotstavljeni, on je od mene i ja sam ga izrekao. Ko god me je vidio mrtvog, to je kao da me je vidio u zivotu, a ko god me je posjetio, bicu mu svjedok na Dan prozivljenja.” Takodjer se prenosi da je on s.a.v. rekao Muhammedu ibn Muslimu: “O Muhammede, kad god do tebe dospije neki hadis, bilo preko poboznog ili bilo preko gresnika, a slaze se sa Kur’anom, uzmi ga; a kada god do tebe dospije hadis, bilo preko poboznog ili bilo preko gresnika, a ne slaze se sa Kur’anom, ne uzimaj ga.”
    Navedeni hadisi i izreke kazuju nam sljedece: sta je sunnet po skoli Ehlulbejta, koji se metod koristi za njegovu provjeru i kakav je odnos Poslanikovog sunneta sa Allahovom Knjigom. Tako mozemo zakljuciti:
    Bilo kakva rijec, djelo ili ucenje pripisano Poslaniku mora se provjeriti u Allahovoj Knjizi kako bi se vidjelo da li je ispravno ili ne. Ako se slaze sa Kur’anom, onda ono pripada sunnetu, ali ako se suprotstavlja Bozanskom tekstu, onda ono ne pripada sunnetu.
    Kur’an i sunnet su dva izvora zakonodavstva, prava, morala i nacina zivota za svakog muslimana. Svi principi vjere ili ideoloski koncepti moraju biti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Kao takvi, treba da budu prihvatljivi i smatrani kao dio Bozanskih zakona. U drugu ruku, svi koncepti ili pravila koji se suprotstavljaju Kur’anu i sunnetu, predstavljaju novotarije, zablude i neistine, i zato trebaju biti odbaceni.
    Postoji utvrdjen i opste prihvacen sunnet koji bez sumnje pripada Poslaniku i koji se slaze sa Kur’anom. Takav sunnet se mora uzeti kao vaga ili sredstvo za ispitivanje i odredjivanje hadisa i rivajeta cija se istinitost dovodi u pitanje. Tako, sta god se utvrdi kao kontradiktornono tome sunnetu mora biti odbaceno.

     
    FirstName :
    LastName :
    E-Mail :
     
    OpinionText :
    AvrRate :
    %80
    CountRate :
    1
    Rating :